Na današnji dan 2020. godine napustio nas je Davor Markobašić, hrvatski branitelj čiju su suprugu Ružicu koja je bila u šestom mjesecu trudnoće na monstruozan način ubili na Ovčari samo zato što je bila supruga hrvatskog branitelja.
Davor Markobašić bio je prvi Vukovarac koji je 1990. došao u Rakitje, u specijalnu policiju iz koje je poslije nastala Prva gardijska brigada. Bio je i prvi Vukovarac koji je u odori specijalne policije s hrvatskim državnim obilježjima došao na božićnu ponoćku u Vukovar 1990. Već tada agenture KOS-a evidentirale su ga i u ljeto sljedeće ratne 1991., u beogradskim Večernjim novostima naručile članak o njemu s najgnusnijim lažima: da je riječ o ZNG-ovcu koji srpskoj djeci reže prstiće i od toga radi ogrlice… – piše HKV.
Ti gnusni članci iz beogradskih tvornica laži kopirani su i dijeljeni četnicima koji su razarali Vukovar kako bi im podigli borbenu spremnost. Gotovo da nije bilo četnika koji nije čuo za Davora Markobašića, a sve radi huškačkog i lažnog članka.
O mučenju i smrti svoje supruge koja je postala simbol svih ubijenih majki, svjedočio je i sam Davor koji je preživio rat:
„Odveli su je najprije u vojarnu gdje su je nemilosrdno pretukli, a onda su je odveli na Ovčaru gdje su je trudnu i silovali, a nakon toga pucali su joj u trbuh, pa kada im ni to nije bilo dovoljno, onda su joj u vaginu stavili puščanu cijev da ubiju mojeg nerođenog sina. Potom su je bacili u masovnu grobnicu s ostalima. Mnogo godina kasnije kad je identificirana, nisam je mogao pokopati u Vukovaru nego sam je pokopao u Vinkovcima gdje i danas prebiva. Probajte zamisliti kako je danas živjeti s nakazama koji su takva nedjela činili. Svaki dan ih susrećem na ulici. Osjećam se kao progonjena i izbezumljena zvijer.”
29 godina poslije ubojstva supruge i nerođenog sina, Davor Markobašić je preminuo u 68. godini života. Ovaj hrvatski branitelj i bivši pripadnik Tigrova nikada nije dočekao pravdu za svoju suprugu i sina.
Kako lako zaboravljamo pojedinačnu žrtvu koju je platio naš narod za neovisnu državu Hrvatsku. O svakoj nevinoj žrtvi dužni smo svjedočiti istinu. Koliko ovakvih pojedinačnih primjera imamo o kojima medijski svijet ne samo u Hrvatskoj nego i izvan Hrvatske ne zna ništa. I mi se čudimo da se 30 godina nakon Domovinskog Obrambenog rata sukob na ovim prostorima još uvijek predstavlja kao građanski rat. Tužno i Zastrašujuće.
Počivaj u miru Božjem hrabri i napaćeni ratniče, neka ti milosrdni Bog bude nagrada.
Izvor:Željko Glasnović
