Zamisli zemlju u kojoj bi Bošnjaci, umorni od historijskih zavojevača, osjetili trenutak kad se patriotizam ne mjeri grlatim pozivanjem na jedinstvenu BiH, nego tihim i dostojanstvenim poštovanjem vlastitog Ustava.
Izvor:poskok.info
Ne poštovanjem zbog Srba, ni zbog Hrvata, nego zbog sebe samih. I zbog ljubavi prema zemlji koju bi u ovoj hipotezi oni doista voljeli.
Ako zbog ničeg onda zbog vlastitog ponosa, da smo svi mi maleni narodi al ipak oni narodi koji su uspjeli ostvariti državu.
Jer takvi naši hipotetski Bošnjaci bi znali da država u kojoj moraš gaziti zakon da bi je očuvao – nije država.
Zamislimo Bošnjake koji ne čekaju da im neko kaže šta je zakonito, nego to znaju. Zamislimo bosanske muslimane koji skaču na zadnje noge kada netko mijenja Ustav i zakone države dekretom. Zamislimo da ih to podsjeća na neka teška vremena naših i njihovih djedova kad su tuđini tu na našoj zemlji umjesto nad dekretom donosili zakone, odluke, poreze, izrabljivali ih. Sve dok se nisu digli na ustanak.
Možemo li zamisliti Bošnjake koji pljuju od pod i hvataju se jatagana na svaku dirketivu iz neke strane ambasade, naročito američke ambasade ili Boga psuju nakon svakog Schmidtova dekretiranja i poručuju mu putem medija – Fukaro pročitaj Ustav!
Možete li doista zamisliti takve Bošnjake? Ustavne patriote. Branitelje BH suvereniteta? Da ili ne?
Bošnjake koji znaju da državu našu neće braniti stranci. Dekretima. Nego oni. Baš najviše oni. Oni koji znaju da se domovina brani procedurom. Glasom. Dijalogom. Parlamentom.
U takvoj zemlji, Christian Schmidt bi došao u Sarajevo kao neželjen gost, kao mrski savjetnik, indikator naše nedržavnosti, teško kao prijatelj.
Cijeli članak možete pročitati na poskok.info.
