Jurica Gudelj urednik je portala Dnevnik.ba i dugogodišnji novinar. Za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća razgovarali je o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
Zastupnički dom Parlamenta BiH potvrdio je novi saziv Vijeća ministara BiH kojemu će na čelu biti predsjedateljica Borjana Krišto iz HDZ-a BiH. Je li, konačno, formirana vlast nakon izbora i hoće li biti stabilna?
Proces uspostave vlasti nakon listopadskih izbora u BiH još nije gotov. Istina, uspostavljeno je Vijeće ministara, kao izvršna vlast na razini zajedničkih institucija države BiH, ali proces još nije završen. Proći će mjeseci dok se ne formira Vlada FBiH i sve županijske vlade. Ipak, uspostava Vijeća ministara je jedan koliko-toliko dobar znak, posebno zbog tog što u njemu nema kadrova iz SDA. Što se pak stabilnosti tiče, dok god imamo ovakvu ustavnu arhitekturu BiH ne će biti stabilna. Tri konstitutivna naroda i dva teritorijalno-administrativna entiteta su formula za trajnu nestabilnost. Mislim da BiH kakvu imamo danas nikad ne će biti stabilna i bit će trajni izvor nestabilnosti za sve države s kojima graniči pa i šire.
Minimalan zahvat
Visoki predstavnik Christian Schmidt u izbornoj je noći nametnuo određene promjene Izbornog zakona glede Doma naroda. Kako tumačite taj potez?
To je bio dobar potez koji je onemogućio da bošnjačka demografska većina do kraja istisne Hrvate iz tijela izvršne vlasti na svim razina i posljedično svih institucija države i entiteta FBiH. Schmidt je napravio samo jedan minimalan zahvat koji je spriječio da se bošnjačkim glasovima nameću izaslanici u Federalni i državni dom naroda koji su ključni za uspostavu izvršne vlasti. Njegov zahvat nije ni izdaleka dovoljan da poništi svu nepravdu i nasilje koje su strani namjesnici u sprezi s bošnjačkom politikom nanijeli Hrvatima u BiH.
Rješenje – tri entiteta
Ipak, Schmidtov potez, kako i sami kažete, nije dovoljan. Što bi po Vama sve trebalo učiniti da bi se spriječile izborne manipulacije i nametanje bošnjačkih predstavnika?
Stranci već 20 godina odbijaju prihvatiti realnost Bosne i Hercegovine. Ta realnost nam kaže, i to mogu potvrditi svi stanovnici ove zemlje, da u BiH žive tri formirane političke nacije i to je potrebno uvažiti. Dakle, minimum bi bio organizirati tri izborne jedinice za tri konstitutivna naroda, ali i to bi bilo samo privremeno rješenje. Rješenje za BiH leži u tri entiteta za tri konstitutivna naroda. Svaka druga formula ovu zemlju dugoročno vodi u raspad.
Danas u BiH doslovno nema nikakve društvene kohezije između tri nacionalne zajednice. Vlada neprijateljsko raspoloženje jednih prema drugima. U takvom od99nosu snaga Hrvati su predodređeni da trpe pravno, političko, medijsko, institucionalno, medijsko pa čak i fizičko nasilje jer su najmalobrojnija zajednica i bez stvarnog utjecaja na pravosudne, policijske i obavještajne strukture u zemlji. Zbog toga je jedino rješenje u stvaranju triju entiteta, ali bojim se da je sada postalo prekasno i za tu soluciju. Ovakva BiH će postojati dok postoji i vanjski pritisak da ju drži na okupu.
Najvažnije strateško i sigurnosno pitanje ukupne hrvatske nacije
Stvara se dojam da i SAD i Njemačka i druga relevantna središta moći podupiru bošnjačke interese. Je li to posljedica nedovoljne diplomatske aktivnosti Republike Hrvatske i hrvatskih predstavnika u BiH?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo kompleksan i nemoguće ga je sažeti u nekoliko rečenica. Zapad jest dugo godina podupirao bošnjačko-bosanski unitarizam koji je težio poništavanju razlika između konstitutivnih naroda i stvaranju neke frankenštajnske bosanskohercegovačke nadnacije. To je bilo privlačno i strancima, ali to samo govori o razmjerima zabluda Zapada kad je riječ o BiH. Danas je jasno da SAD mijenja tu propalu politiku i pokušava ipak nekako prihvatiti tronacionalnu strukturu BiH, ali se boji bilo kakvih dubljih intervencija. S druge strane, europske zemlje pokazuju zapanjujuću aroganciju i neznanje kad je riječ o BiH. U tom prednjače Njemačka i Nizozemska, čak i Austrija kao zemlje koje, čini se, uporno potkopavaju ustavne temelje BiH.
Podržavajući bošnjački unitarizam, ove zemlje potkopavaju Ustav BiH i cijelu državu guraju u stanje nezakonitosti. Hrvatska je pak ranije bila dio problema. Vlade pod Račanom, Sanaderom, Kosor i Milanovićem napravile su ogromnu štetu i BiH i Hrvatima u BiH. Milanović se, barem otkad je postao predsjednik, uspješno suočio sa ranijim zabludama. Plenkovićeva vlada je napravila neke važne stvari za BiH, pomogla je osvijetliti prave probleme s kojima se ova zemlja suočava, a imamo i neke konkretne rezultate tih akcija, poput promjene kursa SAD-a u BiH. To je jako važno jer Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu stvarni je izvršni vladar ove zemlje.
Ranijih godina to veleposlanstvo je radilo neke zaista zlokobne stvari. Sad to više nije slučaj. Mislim da je to posljedica hrvatske diplomatske ofenzive kad je riječ o BiH. Odnos ranijih hrvatskih vlasti prema BiH samo pokazuje koliko su ti ljudi bili očajni političari i državnici. BiH više nije pitanje Hrvata koji u njoj žive, nego je ona najvažnije strateško i sigurnosno pitanje ukupne hrvatske nacije. Zar netko misli da će bošnjački, pa i srpski, apetiti biti zadovoljeni jednom kad Hrvati prestanu biti faktor u BiH? Pa sljedeći na redu bi bili Ploče i Metković.
Je li bošnjački cilj zapravo taj da se nametne unitarna BiH, a da se Hrvati svedu na status nacionalne manjine?
Cilj bošnjačke politike, koju utjelovljuju SDA Bakira Izetbegovića i Islamska zajednica, je preuzeti potpunu kontrolu na entitetom Federacija BiH što znači pretvaranje Hrvata u nacionalnu manjinu. To bi bila prva faza. Trenutno je taj proces usporen, u nekim segmentima čak i zaustavljen. To je posljedica Schmidtovih intervencija. Pretvaranje Hrvata u nacionalnu manjinu bi bio samo nusproizvod tog procesa. Unitarna BiH je samo drugi naziv za BiH kao nacionalnu državu Bošnjaka.
Može li se na važnim adresama objasniti da su Hrvati jedini istinski prozapadni faktor u BiH, a da je građanski model krinka za velikobošnjački koncept?
Mislim da može jer je to jedino prirodno. Srbi su, kako vidimo i sad, odani ruski saveznici, bez obzira na sve. Bošnjaci su, posebno dok ih je vodila SDA, prirodni saveznici Erdoganove Turske (što je više puta izrijekom i potvrđeno), Irana (čiji ministri po Sarajevu zagovaraju „građansku BiH“) i zaljevskih arapskih zemalja. Za SDA je Bošnjacima bliži Pakistan nego Hrvatska što dovoljno govori i o tomu kakvu BiH i kakvo „građansko“ društvo oni žele. Hrvati u BiH, jednako kao i sama Hrvatska, žele u EU i NATO i sve ove godine uporno pokušavaju biti saveznik Zapada. Nažalost, godinama su zbog tog plaćali visoku cijenu. No, jednostavno nisu imali drugog izbora. Hrvati ne mogu podršku tražiti nigdje drugdje nego na Zapadu. Mislim da to ne bi trebao biti problem objasniti ni 10-godišnjem djetetu.
Koliki su po Vama u BiH utjecaji protuzapadnih faktora koji tamo žele projicirati svoj utjecaj?
Prilično jaki. Rusija, Turska, Iran pa čak i Pakistan imaju svoje ambicije na ovom prostoru, često i terorističke, a uvijek destabilizirajuće naravi. Posljednjih godina u igru se uključila i Kina, iako još nije jasno što su njeni ciljevi ovdje. Za prethodno nabrojane je sve jasno i svi imaju svoje proxyje. Rusi imaju Dodika, islamske zemlje imaju SDA Bakira Izetbegovića i njegove islamističke kadrove. Ipak, Bosnom i Hercegovinom u konačnici vladaju Amerikanci i na kraju će biti onako kako oni odluče. No BiH je godinama bila potpuno nevažan geopolitički prostor pa su onda ovdje „kolo vodili“ nižerangirani, vrlo često i korumpirani američki birokrati koje su po Sarajevu „vodali kao mečke“.
Početkom rata u Ukrajini to se promijenilo i to se odmah i vidi u realnom političkom životu, ponajprije kroz izmjene Izbornog zakona. Kako vidimo na primjeru Ukrajine, jasno je da se proruski i islamistički element lako mogu složiti na protuzapadnoj platformi. Za sad se to ne ogleda u BiH, ali ne zaboravimo da Erdogan ima sjajne odnose i sa Srbijom, kao i arapske zemlje. Ono što je ovdje vrlo važno naglasiti je da se i Izrael zainteresirao za BiH i to, čini mi se, upravo kao odgovor na pokušaje Irana i drugih islamističkih režima da projiciraju svoj utjecaj u ovom dijelu svijeta.
Dugoročna politička strategija
Jesu li Dodikove separatističke najave blef, tj. za unutarnju političku uporabu ili zaista postoje takve namjere?
Dodikove najave o osamostaljenju RS-a treba promatrati dvojako. Nema nikakve dvojbe da Srbi dugoročno ne vide svoju budućnost u BiH. Zbog tog su njegove najave o secesiji vrlo ozbiljne, ali se one odnose na neka buduća vremena. Srpska politika u BiH sažeta je u krilaticu „BiH je prolazna, a RS trajna kategorija“. Dakle, Srbi su svjesni da je BiH samo međukorak prema osamostaljenju RS-a. Istovremeno, danas BiH za Srbe može biti i prihvatljiv okvir, ali samo ako se poštuju Dayton i Ustav BiH. Nažalost, ni jedno ni drugo se ne poštuje i Srbi kontinuirano razmatraju opcije koje imaju. Za sad se ne mogu osamostaliti, ali o tom ne prestaju razmišljati.
S druge strane, srpskom puku koji živi u BiH ta država vrlo malo znači. Vrlo rado bi joj „ugledali leđa“ i onda svaka izjava javnih dužnosnika koji obećavaju nestanak BiH ugodna je njihovim ušima i nailazi na odobravanje, što se vidi na rezultatima svih izbora od kraja rata do danas. Budući da BiH nema nikakve šanse za unutarnjom integracijom, onda je pitanje njenog nestanka za Srbe postalo pitanje prvorazrednog značaja, puno važnije od bilo koje druge teme. Političari tu činjenicu naravno često i zloupotrebljavaju. Dakle, Dodikove najave o secesiji RS-a su u dnevnopolitičkom smislu blef, ali nisu u srpskoj dugoročnoj političkoj strategiji.
Kako ocjenjujete odnos RH prema položaju Hrvata u BiH? Čini se da je došlo do vidljivih poboljšanja, na oba zagrebačka brda?
Godinama je taj odnos bio jednostavno grozan. Račan i Mesić pa potom Sanader, Kosor, pa Josipović… Bilo je to grozno da je teško moglo biti gore. Hrvatska je bar 15 godina bila zla maćeha Hrvatima u BiH i aktivno je doprinosila njihovoj demografskoj, ekonomskoj, političkoj, kulturnoj i svakoj drugoj devastaciji. Nadam se da će nabrojane ljude povijest zapamtiti i po zlu koje su nanijeli svojim sunarodnjacima u BiH.
Srećom, posljednjih godina taj trend se počeo mijenjati. Posebno je to vidljivo na primjeru predsjednika Milanovića koji je shvatio što se to točno u BiH događa i ima hrabrosti i znanja to javno artikulirati. Plenković i njegovi ministri također koriste svaku moguću priliku da govore o BiH, o Hrvatima u BiH i to s ispravnih pozicija. Naime, Hrvati za sebe ne traže ništa što nemaju druga dva konstitutivna naroda. To se mora pošteno priznati i odati im priznanje.
Za Hrvate u BiH kombinacija Plenković-Milanović pokazala se vrlo dobrom i dala je jednu novu nadu da za Hrvate u BiH sve ipak nije izgubljeno. Također, donekle se i popravio sam politički položaj Hrvata unutar BiH i sve to daje nadu da se i dalje vrijedi boriti za svoje mjesto na ovom prostoru, bez obzira na državno uređenje.
Izvor: narod.hr/HKV
