Pogledaj ovu sliku. Pogledaj dobro.
Momak bez ni 20 ljeta na plećima, a već nosi teret Domovine kao da mu je u krvi stoljećima. Na grudima mu nije orden, nego mitraljez. Pod nogama mu nije crveni tepih, nego zaleđeni rov Dubravice – poviš “Gropčića”. Umjesto poziva na sigurnost, odabrao je ostati. 𝐎𝐝𝐚𝐛𝐫𝐚𝐨 𝐣𝐞 𝐛𝐨𝐫𝐢𝐭𝐢 𝐬𝐞. Za svoj grad. Za Vitez. Za sve nas.
Nije pitao hoće li preživjeti. Nije tražio medalju, ni kameru. Samo jedno je znao – neprijatelj ne smije proći. Snijeg ga je grlio kao majka dijete, hladnoća mu stezala kosti, ali srce – srce mu je gorjelo kao plamen ognjišta. I zato je ostao.
On je naš David, u zemlji gdje su golijati marširali. On je tihi vrisak otpora. On je ono čisto lice hrabrosti koje povijest često zaboravi, ali koje narod nikada ne smije.
Ovo nije samo slika. Ovo je zavjet.
Ovo je podsjetnik da su naši heroji nosili pušku umjesto riječi, a ljubav umjesto mržnje.
Ovo je – Vitez.
Neka vječno živi sjećanje na one koji nisu bježali. Neka Vitez pamti svoje sinove. 𝐉𝐞𝐫 𝐝𝐨𝐤 𝐠𝐨𝐝 𝐢𝐡 𝐩𝐚𝐦𝐭𝐢𝐦𝐨 – 𝐧𝐢𝐬𝐮 𝐮𝐦𝐫𝐥𝐢!
Veliki pozdrav za našeg bojovnika sa slike !
Izvor:Vitez Herceg Bosne
crodex.net
