Bio je to, u siječnju 1991. godine, jedan od ključnih trenutaka kada je Hrvatskoj prijetio opći napad JNA.
Na dan, 26. siječnja 1991. beogradska televizija objavila je provokativni film o takozvanoj “aferi Špegelj”. Vojna obavještajna služba KOS pripremala ga je još od listopada 90-te.
Skrivena kamera prikazala je tadašnjega hrvatskog ministra obrane generala Martina Špegelja kako tumači plan o napadu na vojarne i smaknuću vojnih osoba i njihovih obitelji, no mnogi i danas tumače kako je video montiran, i to vrlo loše. Cilj prikazivanja ove intrigantne snimke navodno je bio dokazivanje da se Hrvatska nezakonito naoružava i sprema “Bartolomejsku noć” pristašama komunističkog režima i časnicima JNA.
Tajno snimanje
U kontekstu osobe koja je “smjestila Špegelju”, spominje se ime Vladimira Jagara, oficira JNA koji je s prvim naznakama Domovinskog rata donio jasnu odluku: ostaje vjeran svojoj službi, neće se priključiti Hrvatima koji su stali u obranu domovine i “okrenut će oružje” prema vlastitom narodu. Naime, Špegelj mu je, kao i ostalim Hrvatima s visokim činovima u JNA, savjetovao prekid službe u JNA i ponudio mu djelovanje na hrvatskoj strani.
Rođeni Virovitičanin Vladimir Jagar ponudu ne samo da je odbio, već je raskrinkavanjem Martina Špegelja Hrvatskoj nanio veliku štetu. Pripremio je skrivenu kameru s mikrofonom, pozvao Špegelja na sastanak, naveo ga na priču o naoružavanju MUP-a i planovima razoružavanja vojarni JNA i sve raskrinkao objavom snimke na televiziji.
“Bio sam uvjeren da ćemo tad pobijediti ustaštvo, Špegelja, Dečaka i slične”, izjavio je kasnije.
Martin Špegelj je tada izbjegao uhićenje, no mnogi suradnici o kojima je pričao – završili su iza rešetaka. S druge strane, Jagar je unaprijeđen činom kapetana i odličjem.
Iskorišten i odbačen
U konačnici, sav Jagarov “trud” da spriječi Hrvatsku u nastojanjima da se pripremi za obranu od JNA, bio je potpuni promašaj. Nije izbjegao Miloševićevu čistku u svibnju 1992. kada se rješavao nesrpskog kadra pri čemu je, paradoksalno, etiketiran kao “hrvatski špijun”. Poraženi Jagar sveden je na smanjenu plaću, a mirovinu nije mogao ostvariti sve do 1998.
Također, ni pravo na otkup stana nije imao sve do demokratskih promjena u Srbiji. Zbog svega se počeo boriti sa srčanim problemima, a preminuo je 2019. godine. Sahranjen je u Beogradu.
