Istinski heroji, Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme.
Istinsko junaštvo nije planirano, ono se događa u teškim životnim okolnostima. To su trenutci kad se iz neke misteriozne pobude pojavi ljubavi za druge, one u opasnosti i potrebi. Klica te ljubavi je u svima nama, ali su samo neki spremni riskirati sve, pa i život za druge.
U svakom od nas postoji klica junaštva, klica istinske ljubavi za drugoga, ali treba tu klicu uzgajati i ne dopustiti da ju naša sebičnost uguši. Primjera junaštva ima mnogo. Ovdje ću vam predstaviti jednog junaka i Hrvata u Americi.
Njegova imena nema ni u kakvim knjigama, ali je on jedan od onih nepoznatih junaka koje ne bi trebalo zaboraviti, nego od njih učiti.
Bio je to Vinko Gecan. O njegovu životu znamo sljedeće: rođen je 5. travnja 1862. u mjestu Praputnjak, Primorsko-goranska županija, u obitelji od šestero braće i dvije sestre. Odslužio je mornaricu u Puli i zatim 1884. krenuo u svijet, tražeći stabilnije uvjeta života. Došavši u Chicago radio je na polaganju tračnica na željezničkim prugama. Nakon tri godine boravka i rada u Chicagu vratio se u rodno mjesto i oženio, pa opet natrag u Chicago. Supruga i sin, koji se rodio u Hrvatskoj, pridružili su mu se 1890. i zatim mu se rodilo još nekoliko djece.
Vinko je bio dobar čovjek i odgovoran radnik. Postao je predradnik, naučio je dobro engleski da bi pomogao sebi, svojoj obitelji i drugim Hrvatima. Bio je jedan od osnivača dobrotvornog društva „Hrvat Primorac“. Cijenili su ga poslodavci, radnici i hrvatska zajednica u Chicagu, koja je već tada naglo rasla.
Istinski heroj-Vinko Gecan
Vinko Gecan nije bio samo dobar čovjek, suprug i otac, nego je bio pravi heroj: tri puta je riskirao svoj život za bližnjega. U siječnju 1896. skočio je s mosta u već poluzaleđenu rijeku Chicago i spasio život šestogodišnjem dječaku. Godine 1901. ponovno je stavio život na kocku kada je uletio u zapaljenu kuću i spasio nepoznatu mu ženu i dijete. Ali kada je treći put riskirao život za druge, i sam je poginuo.
Naime, Vinko je radio na ulicama Chicaga i zamijetio da će teretni vlak pri brzini većoj od 60 km/h udariti u posljednja kola tramvaja. Kako bi spasio živote putnika, skočio je na stražnju platformu tramvaja, otvorio vrata kola i dovikivao ljudima da bježe naprijed. Dok je spašavao druge, on je poginuo. Vlak je udario u tramvaj i ubio Vinka, jednog putnika i jednog radnika u blizini sudara.
Bilo je to 24. siječnja 1916. godine. Sve čikaške novine drugi su dan pisale o ovom neobičnom čovjeku koji je položio život za svoje bližnje. Građani su se divili njegovu čovjekoljublju. Vinka su iz hrvatske crkve na groblje ispratili mnogobrojni Hrvati i ostali sugrađani kao pravog junaka. Na grobu mu je podignut spomenik na kojem je uklesano i „Our Hero“ (Naš heroj).
Vinko Gecan nije se proslavio kakvim neobičnim talentima i titulama, nego svojom čovječnošću i ljubavlju za bližnjega, a to je pravo junaštvo, junaštvo duha! Prava veličina nije u onom što imamo ili što radimo, nego u onome što smo u duši, u srcu. Svatko od nas može biti junak, ali samo ako stavi druge, a ne sebe, na prvo mjesto.
