Dirljive, a opet slavodobitne scene gledali smo nakon što je Hrvatska u veličanstvenom finalu europske vaterpolske smotre svladala odlične Mađare.
Hrvatska je u odlučujućoj utakmici pobijedila Mađarsku s 10-9.
Izbornik Tucak odjeven je završio u bazenu, a deset tisuća ljudi pjevalo je, grlilo se, slaveći zajedno s našim vaterpolistima. Tribine su pjevale stari hit od Miše Kovača ”Poljubi zemlju po kojoj hodaš” – piše Andrija Kačić u Dnevno.hr!
Sve je izgledalo prekrasno, napose nakon što su ljudi, svi mi, malo došli do daha nakon prave drame, nakon dvoboja u kojem se, kako narod voli reći, junak namjerio na junaka. Ipak, Hrvatska je zasluženo osvojila zlatnu medalju, pripada joj europski naslov, kruna je to jedne mlade generacije koju tako spretno, znalački i emotivno vodi izbornik Ivica Tucak.
A kakva je to samo utakmica bila… Valjalo je to preživjeti i proživjeti. Jesu, Hrvati su imali vodstva, od jednog, dva gola, a Mađari su se neprestance vraćali, Kidali nam živce, utjerivali nam strah u kosti. S gledišta neutralnog promatrača bilo je to nadmetanje koje b trebalo poslužiti za reklamu vaterpola.
Bravo Barakude, zaslužili ste to
Ukratko, početkom treće četvrtine ključala je splitska Arena, Hrvatska je povela s 5-3. U finalnom dvoboju, nakon što je prošlo više od pola utakmice – to je velika prednost. Ne bi bili Mađari to što jesu, a jesu vaterpolska supersila, da nisu na brzinu tu prednost dostigli. Hrvatska je propustila priliku nokautirati Mađare, morala je platiti cijenu.
Bio je to dvoboj teških artiljerija, pravi rat u bazenu. Svaki gol bio je postignut nakon precizno izrađenih akcija. Čvrstu obranu, jednu i drugu, moglo se nadmudriti samo remek-djelom. I takav je bio svaki gol u ovome finalu. I hrvatski i mađarski!
A tek je slijedila majka svih drama…
Tri minute prije kraja Marinić-Kragić je iz „peterca„ Hrvatsku doveo do 9-8 prednosti. Pa je slijedio pravi krešendo, Mađari su promašili svoj „peterac„, da bi Hrvati u protunapadu priskrbili novi udarac s pet metara. Dvije minute prije kraja, a Marinić-Kragić iznova je preuzeo odgovornost i zabio.
Nekih 120 sekundi prije kraja Hrvatska je imala 10-8. Da bi tridesetak sekundi prije kraja Mađari imali „peterac„. Zabila ga je. Ostalo je 32 sekunde do kraja, a napad Hrvata trajao je svih 30 sekundi.
I sad kulminacija. Mađarska je imala napad od dvije sekunde. I ono što je nevjerojatno, došli su do „zicera„, dah je svima stao. I onda se opet „ukazao„ vratar Bijač. Kako li je samo obranio šut u posljednjoj sekundi!
Posebno poglavlje ne samo hrvatske reprezentacije, već cijelog prvenstva jest upravo naš vratar Marko Bijač. Njegove bravurozne obrane u izjednačenim utakmicama, a takva je većina bila na ovom prvenstvu, neprestance su bile jezičac na vagi. Doslovce je on bio ta prevaga na putu do finala. I protiv Mađara je bio čovjek odluke.
Divno je bilo ovih dana u Splitu, ugodna je spoznaja da je naš vaterpolo na europskom krovu, da se dekadama održava u svjetskom vrhu. I da, narod voli naše vaterpoliste. Kad su već političari i trenutačna događanja doslovno – dotaknula dno. Kandidatura Splita za domaćina vaterpolskog Eura bila je pun pogodak. Narode, zaslužio si ovo…
Izvor: croativ.net / Andrija Kačić Karlin
