Izvjesno da izmjena Izbornog zakona BiH prema kojima bi Hrvati u BiH birali vlastite političke predstavnike u vlasti, neće biti, iako hrvatska politika očekuje kako bi to moglo biti učinjeno do polovice lipnja. Bošnjačka politika prevođena Bakirom Izetbegovićem otvoreno tvrdi da više “neće biti terora manjine nad većinom“, a međunarodna zajednica, čini se, manje – više, poslovično je zainteresirana tek za prava nacionalnih manjina i presudu Sejdić – Finci, iako je bilo i nedvosmislenih signala kako žele da se provede i presuda ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić.. U BiH je sve moguće i ništa nije nemoguće, a jedno je sigurno, da bez obzira na sve raskole među bošnjačkim strankama, ujediniti ih mogu – Hrvati, pa će tako vjerojatno, po tko zna koji put i djelovati i u organiziranoj kampanji krenuti u novu rundu diskriminacije, gaženja ravnopravnosti, konstitutivnosti. Što bi trebao, a što objektivno može i želi učiniti vrh hrvatske politike?
Hoće li Hrvati u BiH, ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona, izgubiti status suverenog naroda i postati i de facto nacionalna manjina, hoće li biti Općih izbora 2022. godine, po kojem će se zakonu održati i što bi hrvatski politički vrh trebao učiniti ako se ostvare otvorene najave bošnjačkih političara da će 2022. biti godina konačnog obračuna u kojem će vlast (ponovno) biti formirana bez legitimnih političkih predstavnika jednog od tri konstitutivna naroda u BiH i mogu li predstavnici međunarodne zajednice spriječiti i zaustaviti planove političkog Sarajeva koje već sada, otvoreno i transparentno, najavljuje novu Alijansu i Platformu te potpunu mobilizaciju kako bi Hrvatima nametnuli političke predstavnike.
Uoči zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora u petak, 4. lipnja u Mostaru, Dnevnik.ba donosi analizu s izjavama Marka Tokića, sveučilišnog profesora i predsjednika nekadašnje Hrvatske samouprave, Josipa Vrička, kolumnista, novinara Milana Šutala i Zorana Krešića, te Slavena Raguža, trenutno najglasnijeg hrvatskog oporbenog političara. Dnevnik.ba je, ovim povodom, kontaktirao i neke visoke dužnosnike HNS-a BiH i HDZ-a BiH koji su odbili sudjelovati uz komentar “kako je potrebno sačekati zasjedanje HNS-a“ da bi mogli odgovoriti na pitanje, što će Hrvati, ako ne dođe do izmjena Izbornog zakona odnosno što će učiniti ako se izbor održe po nevažećem i neustavnom zakonu, a bošnjački birači im nametnu predstavnike. Na naše upite nije odgovoreno ni iz HDZ-a 1990 Ilije Cvitanovića, kao ni Hrvatskog nacionalnog pomaka Ivana Vukadina iz Tomislavgrada.
“Onaj tko je institucionalno obespravljen unutar institucija ne može popraviti položaj“
Onaj tko je institucionalno obespravljen unutar institucija ne može popraviti položaj, to smo naučili, počinje Marko Tokić, sveučilišni profesor i predsjednik nekadašnje Hrvatske samouprave, a može samo doći do daljnjeg urušavanje te pozicije.
“Bošnjačka politička elita plovi na vjetru koji im od 2001. usmjeravaju ‘međunarodnici’, uglavnom Amerikanci, a i ostali. Oni kojima je dobro jer su već nekoliko puta birali podobne Hrvate bez legitimiteta hrvatskih birača u vlast FBiH (Alijansa i Platforma) sada traže mogućnost ozakonjenja takvih vlasti i pretvorbu Federacije u navodno građanski, odnosno bošnjački entitet, po uzoru na Republiku Srpsku. To se više ne krije, o tome otvoreno govore i ‘islamisti’ i navodni ‘građani’ koji se osobito trude prikazati svoje multietničko lice dobrice koji o navodno nacionalnom niti ne vodi računa. Glumataju, jasno je kakva je to i čija je to neupitna građanska većina“, rekao je Tokić za Dnevnik.ba.
Milan Šutalo, glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa, ističe kako bošnjačka politika želi eliminacijom najslabije karike – Hrvata u Federaciji BiH, zagospodariti ‘zajedničkim entitetom’, a potom preuzeti hrvatske pozicije na razini BiH i osigurati dvotrećinsku većinu.
Sunovrat države
“Potom bi eliminirati srpski faktor u BiH. Rade isto ono što je radio Milošević u Jugoslaviji – rasturaju zajedničku državu. Za sada ne postoje nikakve naznake da bošnjački političari pokušavaju reterirati. ‘Silni patriotizam’ odvest će BiH tamo gdje je Miloševićev režim odveo Jugoslaviju – u sunovrat“, rekao je Šutalo za Dnevnik.ba.
Josip Vričko, kolumnist portala Nedjelja.ba pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji, ističe kako bošnjačka politika u Federaciji BiH ide na ‘kondiciju’ otvoreno prebrojavajući bojno stanje u Hrvata, stvarajući tako alibi za poigravanje s konstitutivnošću ionako najmalobrojnijeg naroda.
“A status quo paše i Srbima, koji se ‘baškare’ na teritoriji pola države i iz te pozicije zapravo nezainteresirano gledaju na događaje u Federaciji. Uz, dakako, blagoslov osovine Beograd-Moskva“, rekao je Vričko za Dnevnik.ba.
Šutalo, pak dodaje, kako bi takav rasplet jedva dočekala RS i srpski političari u BiH kojima je cilj pripojenje Srbiji.
“Pogubno je i za Bošnjake i Hrvate, jer nijedan ni drugi narod ne žive na kompaktnim teritorijama kojima bi mogli formirati svoje nacionalne države u slučaju raspada BiH“, izjavio je Šutalo.
Inercija kojom BiH ide, dodaje Tokić, je osamostaljenje RS-a.
“Hrvati odavno nude rješenje. Međunarodna zajednica mora nešto učiniti, ako hoće, još uvijek to može. Očito je da se hrvatski prijedlog ovih, dvadesetak godina, nije uklapao u njihove planove“, ističe Tokić.
Aktualna hrvatska politička elita pati od zaborava i često se, nastavlja Tokić, pravda da ne zna koji je to prostor Hrvata u BiH, iako uredno znaju naplatiti struju potrošačima usluga Elektroprivrede HZHB.
“Zagovaranje građanskog načela u zemlji s tri konstitutivna naroda zahtjeva uspostavu većinskih federalnih jedinica konstitutivnih naroda. Zagovornici navodnih građanskih vrijednosti odmah idu u kontranapad optužujući vas da ste zagovornik podjele države. Hrvatski prostor u BiH je diskontinuiran i nije ga moguće odijeliti od BiH bez značajnog gubitka teritorija u središnjoj Bosni (na koji nijedan Hrvat ne može pristati). To čini prigovor o podjeli BiH potpuno besmislenim“, ističe Tokić.
Ima li identiteta bez entiteta?
Već godinama, pak, u bh. javnosti hrvatski političari i ne spominju treći entitet kao političku težnju, čak ni federalnu, izbornu jedinicu s hrvatskom većinom. O tome najviše govore bošnjački političari kako bi, valjda, plašili Bošnjake Hrvatima i skretali pozornost s problema u vlastitom korpusu i zajedničkoj državi.
Vričko, također, ističe kako ga je zbunila nedavna izjava Dragana Čovića glede ‘trećeg entiteta’ koji je rekao, kako bi ga sada imao da ga je zagovarao i želio.
“Je li to politički autogol ili dio strategije za vrijeme raspleta koje nas očekuje, nisam siguran. Volio bih da je ovo drugo. Jer taj, sad već, famozni treći ili hrvatski entitet postao je u posljednje vrijeme zapravo politička poštapalica. Bošnjački dužnosnici rabe ga kako bi kompromitirali hrvatsku politiku te tako je izjednačili sa srpskom, već kroničnom, secesionističkom. Ekvidistanca je omiljeni koncept u Bošnjaka kad traže – a traže uvijek!– unutarnjeg neprijatelja“, rekao je Vričko i dodao kako je Milorad Dodik ostao jedini glasnogovornik trećeg entiteta od uvjetom da se ne dira RS gdje ionako više “hrvatskog življa nema mnogo“.
“Možda baš to, više od bilo čega drugog, govori o konstelaciji snaga i u Federaciji i u BiH. Ali i, poglavito, o položaju Hrvata, političkom i svakom drugom. Vrlo je, bojim se, izvjesno da ćemo se s nostalgijom sjećati nekadašnjeg Jelavićevog (predizbornog) slogana ‘Bez entiteta nema identiteta’. A od toga su evo, prošla skoro dva desetljeća“, izjavio je Vričko.
Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske republikanske stranke, veli kako smo identične okolnosti imali i prije izbora 2014. i 2018. godina kada je jedna od glavnih tema bila ta hoće li uopće biti održani.
“Dijete koje je pošlo u školu kad su nakon Platforme na svim razinama zajahali ‘legitimni naši’, dogodine nakon izbora kreće u srednju školu. Dajte mi jedan segment života, bilo političkog, bilo društvenog, da se situacija hrvatskog naroda izmijenila na bolje? Oni su samo nastavili gdje je Platforma stala. Jedino što se promijenilo to je kvaliteta života i bankovni račun onih koji vladaju“, rekao je Raguž za Dnevnik.ba.
Hrvatima nije došao kraj
Zoran Krešić, novinar Večernjeg lista, kaže kako Hrvatima u BiH, unatoč svemu, nije došao politički kraj.
“Imaju i imat će načina kako se izraziti čak i unatoč tomu kakve platforme ili alijanse spremale bošnjačke stranke ili pak pojedini međunarodni sponzori. Ja se uzdam, bez obzira na to kako me razumjeli s lijevog ili desnog političkog pola, u načela ZAVNOBIH-a i Daytona. Jednakopravnost i konstitutivnost je zapisana u ova ta dokumenta koji su temelji zemlje. Poništavanje svakih temelja znači i kraj te političke zajednice“, rekao je Krešić za Dnevnik.ba.
Raguž dodaje, kako kraj nije došao, ali sve i da jest, svaka kriza i nepogoda u sebi nosi i potencijal, ako se ima dovoljno pameti i inteligencije za iskoristiti prigodu.
“Mi smo nakon izbora 2018. inzistirali da predstavnici Hrvata ne ulaze u vlast na bilo kojoj razini, dok se ne dogode ustavne reforme, prijedlog je glatko odbijen. Legitimni predstavnici su u punom kapacitetu obnašali dužnosti na svim razinama, pokazavši kako su prioritet pozicije pojedinaca sa beneficijama koje s time dolaze, a ne obrana načela konstitutivnosti i borba za institucionalnu ravnopravnost“, rekao je Raguž.
Šutalo objašnjava da, ukoliko, dođe do izmjena Izbornog zakona BiH, a ne bude provedena presuda Ustavnog suda u predmetu Ljubić koja nalaže nesmetano biranje legitimnih političkih predstavnika konstitutivnih naroda u Dom naroda i implicitno u Predsjedništvo BiH, na što su se mostarskim sporazumom obvezali lideri HDZ-a i SDA Dragan Čović i Bakir Izetbegović, a sporazumu svjedočili veleposlanici SAD, EU, OESS-a i OHR-a, te vlast nakon izbora 2022. bila formirana bez onih stranaka koji dobiju većinsku podršku hrvatskih birača, HNS BiH trebao konstatirati da su srušeni Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum.
“U tom slučaju bila bi pogažena temeljna ustavna načelna što bi tražilo da se pokrene pravni proces povratka na prethodno stanje prije potpisivanja spomenutih međunarodnih mirovnih sporazumu, sukladno Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora“, rekao je Šutalo.
Što ako?
Raguž, također, dodaje, da ako se ponovi bilo kakvo političko nametanje 2022. godina, Hrvati ne trebaju participirati u vlasti na bilo kojoj od razina.
“Netko će to nazivati blokadom, mi to nazivamo dosljednošću. Bez obzira na posljedice. To se može učiniti“, rekao je Raguž.
Krešić ističe kako se nada da hrvatska strana neće nijemo promatrati razvoj događaja, te da to podrazumijeva, u najmanju ruku, blokadu izbora institucija i njihovog nepriznavanja.
“Definitivno će sve ovisiti od toga koliko će biti snažan pritisak SAD-a na hrvatsku, a osobito na bošnjačku stranu koja zapravo računa na zadržavanje statusa quo. Druga opcija, koja zvuči jako ‘simpatično’, su zapravo pokušaji da se sruši Dom naroda kao Alamo hrvatske politike u BiH. Iznimno loše su djelovale razne akcije bošnjačkih lobista i plaćenika koji su nažalost minirali odličnu inicijativu koju su imali vodeći diplomati SAD-a i EU-a u BiH Eric Gordon Nelson i Johann Sattler. Zapravo i to pokazuje tko ne želi dogovor i tko zagovara destabilizaciju“, rekao je Krešić koji smatra da su u Washingtonu svjesni kako bi narušavanjem balansa u Federaciji BiH na štetu Hrvata koristilo srpskoj strani koja bi imala alibi za ostvarenje konačnog (separatističkog) cilja.
Raguž nije tako optimističan jer smatra kako nijednom od političkih predstavnika bilo kojeg naroda nije u interesu rješavanje presuda Ustavnog suda BiH.
“S čime će oni na izbore ako se to riješi? Koja će predizborna politička agenda, primjerice, Dragana Čovića i HDZ-a BiH biti kada bi, primjerice, Željko Komšić rekao neću se više kandidirati i uistinu red je da Hrvati sami sebi biraju predstavnike? Dakle, na žalost, jedino uz pomoć međunarodne zajednice može doći do dogovora“, rekao je Raguž.
Letargična hrvatska politika dopustila je, nastavlja Raguž, i dopušta da ta ista međunarodna zajednica bude glasnogovornik unitarne bošnjačke sarajevske politike.
“Dovoljno je vidjeti nametnuta, sasvim pogrešna, tumačenja presude Sejdić-Finci koju oni propagiraju. Prema tome, do izmjena Izbornog zakona može doći uz pomoć međunarodne zajednice, ali tu moramo izlobirati rješenja koja neće ići na štetu hrvatskog naroda, nego trajno i sustavno riješiti problem pravne i institucionalne diskriminacije Hrvata u BiH“, rekao je Raguž.
Izbora (ne)će biti, ali po kojem zakonu
Krešić se poziva na poruke američkih diplomata pa konstatira kako se izbori neće održati ako se ne budu mogla provesti presude Sejdić – Finci i Ljubić.
“Izborni zakon se mora mijenjati. Svi su toga svjesni“, mišljenja je Krešić.
Raguž, pak ističe kako će izbora biti, ali nije optimističan da će doći do promjena Izbornog zakona.
“Ali ono što je važno jeste imati spremnu strategiju i za scenarij da se Izborni zakon ne promijeni i za slučaj da do promjena dođe. HRS će biti spreman na sve opcije“, rekao je Raguž
Vričko zaključuje kako bošnjačka politika ne dvoji, kako će Izborni zakon, koji im je već tri puta omogućio izabrati hrvatskog člana kolektivnog bh rukovodstva, ostati netaknut.
“Mislim kako je jedina njihova sigurna platforma ona kako izborno opet prevariti Hrvate“, rekao je Vričko.
Na zastupnicima Hrvatskog narodnoga sabora je stoga ogromna odgovornost – oni zapravo moraju usvojiti strategiju spasa hrvatskog prava na BiH te političkog i biološkog opstanka hrvatskoga naroda u BiH.
Piše: Gloria Lujanović/Dnevnik.ba
