Dani kada je glavni izvršni direktor Deutsche Bank mogao ostatku svijeta držati predavanja o tajnama njemačkog gospodarskog modela, izgrađenog na briljantnom inženjerstvu, nezaustavljivom izvoznom stroju i glatkom konsenzusu između sindikata i menadžera, odavno su u prošlosti, piše britanski Telegraph.
Prilikom obraćanja u Frankfurtu, ovog tjedna, Christian Sewing, sadašnji čelnik Deutsche Banke, rekao je da će Njemačka postati “bolesnik Europe”, ako se hitno ne pozabavi svojim strukturalnim problemima.
Deutsche Banka se oduvijek smatrala stupom gospodarstva i njemački je bankar, naravno, potpuno u pravu. Problem je, tvrdi Telegraph, u onome što nije rekao.
Njemački se establišment pokazao nesposobnim identificirati ključni uzrok katastrofalnog stanja: vlastito užasavajuće donošenje odluka i političku kulturu. Sve dok to ne učini, zemlja neće biti sposobna za radikalnu reformu koja joj je prijeko potrebna.
Usporedo s bogatstvom Njemačke, raslo je i bogatstvo Deutsche Banke koja je sada potpuno kolabirala i samo je sjena onoga što je bila prije. Njena tržišna vrijednost sada je čak 70 posto manja nego što je bila na svom vrhuncu te vrijedi tek trećinu, primjerice, francuskog BNP Paribasa.
Nakon što se oslanjala na jeftinu energiju i kineski ekonomski procvat, Njemačka je zapela u spirali jada.
Zemlja je prošle godine zapala u recesiju, a očekuje se da će se proizvodnja ponovno smanjiti ove zime, što ju čini zemljom s najgorim rezultatima u G-7. Proizvodnja je još uvijek samo 0,2 posto veća od razine prije pandemije.
Izvršni direktor Deutsche Banke je ispravno tvrdio da su se njegovi sunarodnjaci predugo držali “ideje da će se gospodarstvo nastaviti razvijati samo od sebe i da se ne mora učiniti mnogo da bi se uspjelo”. No, propustio je uočiti temeljni problem, pišu Britanci.
Njemačka je u prva dva desetljeća ovog stoljeća imala izvanrednu sreću.
Zamjena moćne njemačke marke s daleko slabijim eurom značila je da je njezina valuta dramatično potcijenjena, što joj je omogućilo stvaranje ogromnih trgovinskih viškova i dominaciju u širokom rasponu industrija u kojima se inače ne bi mogla natjecati.
Industrijalizacija Kine u međuvremenu je izgrađena na njemačkim alatnim strojevima stvarajući golemo novo tržište za moćne inženjerske tvrtke u zemlji.
Uz sve to, Berlin je imao pristup nečem što se činilo kao beskonačna zaliha jeftinog ruskog plina, što je zemlji omogućilo da nastavi s teškom industrijom gladnom energije – golema tvornica BASF-a u Ludwigshafenu koristi otprilike onoliko plina koliko i cijela Švicarska.
Zbrojite sve i ovaj sretan splet okolnosti stvorio je iluziju trajnog prosperiteta koja je Njemačkoj tijekom ere Angele Merkel omogućila da ostatku svijeta samodopadno drži predavanja o briljantnosti svog konsenzualnog modela, dok je gomilala trgovinske suficite kao da će potrajati zauvijek.
Te je sreće ponestalo. Rat u Ukrajini značio je da je ruski plin morao biti isključen, a s obzirom na smiješnu i suludu odluku da zatvori svoje nuklearne elektrane, Njemačka je uspjela izbjeći nestanak struje samo plaćajući vrtoglave cijene za energiju na globalnom tržištu.
Tvornice se već zatvaraju jer si ne mogu priuštiti struju.
Čini se da je Kina pokupovala svu njemačku tehnologiju koja joj je potrebna i sada je, nemilosrdno, bivši učitelj, Njemačka, u podređenom položaju. Predvođene takvima kao što je BYD, kineske automobilske tvrtke mogle bi uništiti njemačke automobilske divove, a planirane carine EU-a na kineska električna vozila stižu prekasno.
I dok je euro još uvijek slab, cjenovna prednost odavno je iscrpljena, a računi za potporu slabijim članicama eurozone dolaze na naplatu.
U međuvremenu, Njemačka se nije uspjela digitalizirati pa je, recimo, faks još uvijek svakodnevni dio opreme u administraciji.
Zemlja koja je tako dobro kapitalizirala prvu i drugu industrijsku revoluciju, kolabirala je u trećoj. Malo je njemačkih aplikacija za koje je itko čuo; gravitacija vuče poduzetnike u Silicijsku dolinu, New York i London.
Što je još gore, oštar je britanski medij, Njemačka je nekako uspjela podbaciti jadnije i od Britanije kada je u pitanju modernizacija infrastrukture. Zračne su luke, piše Telegraph, poseban problem.
Čitava spirala ide i dublje. Njemački politički sustav zasnovan je na konsenzusu, na koaliciji, pa se, makar zasad, nije u stanju progurati radikalna promjena i modernizacija koja je zemlji potrebna. Čak i prema turobnim standardima svojih europskih kolega, Njemačka se sa ovom vladom čini nesposobnom za reforme.
Talijanka Giorgia Meloni barem pokušava reformirati talijansko gospodarstvo koje stagnira. Nasuprot tome, Njemačku paralizira koalicija koju čine socijaldemokrati, zeleni i slobodni demokrati koji se ne mogu složiti oko gotovo ničega. I čini se da, na čelu sa Scholzom, nemaju pojma kako popraviti nered.
Moguće je da će se Njemačka sa novom vladom jednog dana reformirati. To je još uvijek bogata zemlja, s visokokvalificiranom radnom snagom, ogromnim tehničkim talentom i velikom prisutnošću na globalnim tržištima.
Ali prije nego što se to dogodi, bit će potrebna radikalna revizija političkog sustava i razbijanje centrizma koji dominira unutarnjom raspravom. Na horizontu je, trenutačno, jako malo znakova koji bi mogli naslutiti tako nešto u skorijoj budućnosti.
Izvor :telegraph.co.uk
