Hoće li Europa ostati kršćanska, ili će postati poganska. Spašavanje Zapada, spašavanje kršćanske kulture, ODLUČNO se utječe savezom političkih snaga koje se nalaze na temelju kršćanstva.
Jedan od utemeljitelja Europske unije, veliki njemački političar Konrad Adenauer, obraćajući se članovima CDU-a (Kršćansko-demokratska unija) svojedobno je, nekoliko godina nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, rekao sljedeće:
„Svatko od nas i poimenično, svatko od nas katoličkih vjernika jest obvezan sudjelovati i surađivati, jer vjerujte radi se o tomu, hoće li Europa ostati kršćanska, ili hoće li Europa postati poganska. (…)
Spašavanje Zapada, spašavanje kršćanske kulture, odlučno se utječe savezom političkih snaga koje se nalaze na temelju kršćanstva.
I te kršćanske snage su puno jače nego što sami mislimo. (…) Ujedinjenje Europe jest jedini spas kršćanskog Zapada“, piše Davor Dijanović za HKV.
Teško je zamisliti da bi Adenauerova nasljednica na mjestu predsjednice CDU-a, sada već bivša Angela Merkel izrekla ove rečenice.
Zapravo, teško je zamisliti da bi itko od političara koji se danas deklariraju kao demokršćani ovako jasno zagovarao kršćanske vrijednosti.
Demokršćanske stranke danas su u Europi kršćanske samo na papiru.
U praksi sve su prihvatile liberalne i lijeve vrijednosti do te razine da su pogazile temeljne vrijednosti kršćanske vjere.
Osim toga, većina tzv. demokršćanskih stranaka sve su sklonije prihvaćanju LGBT agende.
One ne će posve otvoreno istospolne zajednice izjednačavati s obitelji, no u praksi će im zakonski omogućiti sve što ovi zahtijevaju.
Ne može se služiti dvojici gospodara
Takav salto mortale doživio je i HDZ. Ova stranka već dugi niz godina praktično provodi politiku koja u mnogim aspektima ne korespondira s proklamiranim demokršćanskim politikama.
Dovoljno se prisjetiti tzv. Zakona o suzbijanju diskriminacije iz 2008. ili Istanbulske konvencije 2018.
U najnovijem programu HDZ-a i službeno je potvrđena HDZ-ova (pre)orijentacija.
HDZ obitelj drži temeljnom vrijednosti društva, no poštuje i „sve zajednice obiteljskog života koje se temelje na međusobnoj ljubavi i brizi te načelima solidarnosti i društvene odgovornosti“.
Ovime su – kao što je pojasnio jedan od autora programa – obuhvaćene i tzv. istospolne zajednice.
Nakon prošlomjesečne odluke Visokog upravnog suda da istospolni partneri mogu posvajati djecu, ovo je novi dar, nova žrtva paljenica na oltar LGBT ideologije.
Tijekom šezdesetostmaške revolucije homoseksualni su aktivisti zazivali uništenje obitelji. Jedan od intelektualnih začetnika revolucije, Wilchelm Reich, zagovarao je agresivnu seksualnu izobrazbu u najranijoj dobi s ciljem uništenja obitelji.
Tijekom javnih manifestacija tih se godina otvoreno zazivala smrt braka i obitelji.
Brak i obitelj nisu umrli, ali su aktivisti promijenili taktiku.
Danas i oni žele ući u okvir braka odnosno obitelji. Ako je sve obitelj – onda ništa nije obitelj. Ciljevi su isti, mijenja se samo metodologija.
HDZ ima pravo izabrati podupiranje takve taktike, davanjem legitimiteta istospolnim zajednicama, no nema se nakon toga pravo nazivati demokršćanskom strankom.
Ne može se – radi pohvala iz Bruxellesa – istodobno služiti dvojici gospodara.
Citiranje Biblije kao kazneno djelo?
Malo po malo, prema doktrini kuhanja žabe, mnoga ponašanja koja su se do jučer smatrala nenormalnima danas su uzdignuta na razinu normalnosti. Mnoge nastranosti su proglašene pravima. No to nije dovoljno.
Svaka kritika ovih ponašanja danas se želi proglasiti govorom mržnje. Žele se uvesti stroge sankcije za svakoga tko će, primjerice, kritički govoriti o homoseksualnosti.
Nismo daleko od toga da će se citiranje Biblije kriminalizirati.
Tako je finska političarka Päivi Räsänen, inače liječnica i majka petero djece, završila na sudu zbog iznošenja kršćanskog nauka, koji je nepromjenjiv, o homoseksualnosti.
Kršćanstvo poštuje dostojanstvo svake ljudske osobe, pa tako i homoseksualaca, ali osuđuje homoseksualne čine kao neuredne.
Räsänen su prijetile dvije godine zatvora zbog dijeljenja biblijskog citata na Twitteru.
Objava je sadržavala fotografiju biblijskog odlomka Rimljanima, prvo poglavlje, stihovi 24-27, koji osuđuje homoseksualnost kao grijeh.
Räsänen je rekla da vizija braka koju je predstavila proizlazi iz njezine kršćanske vjere, koja propisuje da brak može biti samo zajednica između muškarca i žene.
Istaknula je da ova stajališta nisu proizašli iz mržnje prema bilo kome.
Na kraju je oslobođena optužbi, ali je imala velike pravne probleme.
I u Hrvatskoj smo imali primjer dr. Ivana Poljakovića.
Zbog toga što je homoseksualnost nazvao bolešću (što je bio medicinski standard u psihijatriji do sedamdesetih godina prošloga stoljeća) prošao je pravnu torturu nakon koje je ipak oslobođen.
Kršćane može svatko vrijeđati
Talijanski publicist Roberto de Mattei ovako je opisao tu transformaciju Zapada pod diktatom diktature relativizma:
„Prva je etapa nijekanje postojanja objektivnog zakona ili istine, s posljedicom izjednačenja dobra i zla, poroka i krjeposti.
Druga je etapa institucionalizacija moralnoga zastranjenja, tj. pretvaranje osobnoga poroka u javnu krjepost.
Treća je etapa društvena cenzura i sudsko suzbijanje dobra. Do te smo točke stigli.
Danas živimo u svijetu koji se temelji na protudekalogu po kojemu je sve dopušteno, osim javno ispovijedati vjernost načelima naravnoga i kršćanskoga poretka“.
Pozicija žrtve i ugroženosti daje moralno superiornu poziciju. No čini se da na današnjem Zapadu kršćanski stavovi postaju ugroženi.
Bilo kakva kritika ponašanja LGBT zajednice izaziva medijski i politički linč.
Vrijeđanje kršćanskih vrijednosti ne nailazi na javnu osudu. Staro pravilo kažu da utjecaj imaju oni koje se ne smije kritizirati.
Do te smo točke došli: kršćane može svatko vrijeđati, a kršćanski se nauk želi sudski suzbijati.
Ipak, oni koji žele iskorijeniti kršćanstvo iz javnoga života uhvatili su se Sizifova posla.
Kršćanstvo, katoličanstvo propovijeda Istinu.
A Istinu je nemoguće uništiti.
Parafrazirajući Dostojevskoga možemo zaključiti: Nisu još sva vrata zatvorena, a istina zna kuda će se provući.
