Ako sam dobro shvatio – a čini se da jesam – u redu je svake prve subote u mjesecu na Trgu bana Jelačića ometati molitvu krunice, bubnjati, galamiti, psovati i pozivati na progon vjernika, ali nije u redu kad nekoliko mladića prekine nastup Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“?
Gdje je granica između prosvjeda i Kristalne noći?
Zašto jedni mogu vrijeđati vjernike bez posljedica, a drugi za nekoliko povika i zvižduka završavaju s kaznenim prijavama?
Godinama svjedočimo teroru radikalne ljevice nad svakim tko se usuđuje misliti, govoriti ili moliti drukčije. Kad skupina aktivista ometa molitvu, kad vrijeđa i provocira katolike – to se naziva “sloboda izražavanja”.
Kad mladići reagiraju na antihrvatski folklor i političke poruke pod krinkom kulture, to se odjednom pretvara u “govor mržnje” i “ugrozu manjina”.
Nije sporno da svatko ima pravo na svoje viđenje povijesti, kulture i identiteta. Sporno je to što se zakoni i moralna mjerila primjenjuju selektivno, ovisno o tome tko stoji s koje strane ideološkog spektra.
Kaznena prijava za „pogrešno mišljenje“
Mladiće koji su prekinuli program „Prosvjete“ čeka kazneni progon. Čovjek koji nije bolovao od anemije, nego je i sam bio na prvoj crti obrane Vukovara i koji je devet mjeseci proveo u zloglasnom logoru Mitrovica danas je, u Hrvatskoj za koju se borio, zatvoren jer je izrazio svoj stav i svoje mišljenje o paradi “kulture” koju je osjetio na vlastitoj koži i vidio izbliza sve užase, torture, klanja i smrti, i danas leži u zatvoru zbog izražavanja svog mišljenja na događaju na kojem ne da nitko nije ozlijeđen nego nikome nije pala dlaka s glave.
S druge strane one koji godinama provociraju vjernike, psuju Boga i Domovinu, ismijavaju branitelje i pozivaju na “denacifikaciju Hrvatske” – ne čeka ništa.
Njih se zove “aktivistima”, “borcima za prava” ili “antifašistima”.
Ali kad obični dečki iz Splita neprimjereno reagiraju na očitu provokaciju u mjesecu sjećanja na Vukovar i Škabrnju, onda se za njih koristi rječnik KOS-a: “ekstremisti”, “fašisti”, “nasilnici”.
Hrvatska država mora imati jedan zakon – za sve
Nitko razuman ne opravdava nasilje. Ali svaka država koja selektivno kažnjava i ideološki štiti samo “svoje” – prestaje biti pravedna.
Ako se bubnjanje i urlanje protiv krunice tretira kao aktivizam, onda se i prosvjed na politički obojenom događaju mora tretirati kao aktivizam. Ako jedno jest sloboda govora – onda i drugo jest.
Jer pravda koja vrijedi samo za neke – nije pravda.
