Krešimir Pavelić (69), doktor medicine i doktor medicinskih znanosti i bivši dekan fakulteta medicine u Puli iznio je svoje stajalište o pandemiji i cijepljenju koji odudara od glavne struje i onoga što promovira Stožer. Za iznesene je teorije citirao znanstvene studije i članke, a zbog toga je smijenjen sa mjesta dekana Medicinskog fakulteta u Puli.
Danas u 17,30 sati će održati konferenciju za novinare na kojoj će sudjelovati i ostali relevantni znanstvenici koji imaju ”drugačije” mišljenje na kojoj će komentirati njegovu smjenu i medijske napade koji su uslijedili na njega. Konferenciju za medije možete pogledati ovdje.
Bogat životopis dr. sc. Pavelića:
Dr. sc. Pavelić je znanstveni savjetnik i redovni profesor u trajnom zvanju. Osnivač je i dugogodišnji pročelnik Odjela za molekularnu medicinu Instituta “Ruđer Bošković” te osnivač i pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.
Obnašao je funkciju generalnog tajnika međuvladine organizacije European Molecular Biology Conference (2008-2013) čiji je bio i potpredsjednik (2004-2008). Redoviti je član European Academy for Sciences and Arts, Redoviti član European Molecular Biology Organization (EMBO akademije). Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1992. te redovni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Član je upravnog vijeća European Molecular Biology Laboratory (EMBL) a obnašao je i funkciju člana stalnog odbora European Medical Research Council, Europske znanstvene zaklade.
Obnašao je dužnost predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost Republike Hrvatske i člana Saborskog odbora za državne nagrade za znanost te predsjednika Odbora za državne nagrade iz prirodnih znanosti RH. Obnašao je i funkciju eksperta za molekularnu medicinu pri parlamentarnim raspravama Europskog parlamenta na inicijativu Transradikalne stranke.
Završio je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1975. godine, magistrirao 1977. a doktorirao 1979. Znanstveni savjetnik postao je 1985. a redovni profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu 1990. godine. U nekoliko navrata boravio je na specijalizaciji ili kao profesor u SAD i Njemačkoj (Roswell Park Memorial Institute, Buffalo, New York, Institut für Physiologische Chemie, Krankenhaus Eppendorf, Hamburg, College of Medicine, Cincinnati, Ohio Mayo Clinic, Rochester, Minnesota). Do sada je objavio 300 znanstvenih radova u uglednim međunarodnim časopisima.
Sudjelovao je na preko 200 međunarodnih znanstvenih skupova kao pozvani ili plenarni predavač. Vodio je brojne domaće i međunarodne znanstvene projekte. Odgojio je stručnjake od kojih su neki sada direktori medicinskih iI/ili znanstvenih ustanova. Vodio je preko 50 doktorata i magisterija.
Dobitnik je Fulbrightove stipendije vlade SAD-a. Najveće međunarodno priznanje za svoj znanstveni rad dobio je postavši redovni član EMBO godine 2002. najjače svjetske akademije znanosti o životu koja broji oko 60 nobelovaca.
Dao je značajan doprinos problematici prirode transformiranih stanica te razvoja novih prolijekova i medicinskih sredstava.
