Zamislite samo trenutak: jučer, na komemoraciji u Jazovki, da su se pojavili Milanović, Tomašević, Hajdaš ili bilo tko s ljevice. Samo jedan potez, jedna prisutnost – i Hrvatska bi imala više koristi nego od svih njihovih masno financiranih festivala “miru i pomirenju”.
No, od onih kojima je politički moto “ili mi ili oni” ne treba očekivati ništa pozitivno. Njihova ideja Hrvatske uvijek je podložna dnevnoj politici, a svaka gestikulacija, svaka simbolična gesta, odmah se pretvara u propagandni alat. Dok obični građani traže znakove poštovanja prema vlastitoj povijesti i žrtvama, oni se bave lažnim festivalima i teatralnim ritualima.
I dok su oni zauzeti tim “festivalima lažnog pomirenja”, Hrvatska prolazi pored stvarnog priznanja i istine o vlastitoj prošlosti. Jazovka i slična mjesta nisu mjesta za političke performanse – to su mjesta za sjećanje, odavanje poštovanja i pouku za budućnost.
Jedan potez – prisustvo i poštovanje – vrijedio bi više nego svi skupi PR-izleti ljevice. Ali, jasno je: od politike koja živi u paradigmi “mi protiv njih” ne može se očekivati ništa. Ni poštovanje, ni odgovornost, ni bar trunku istinske gestikulacije prema žrtvama.
Dokle god prevladava ta ideološka rigidnost, Hrvatska će i dalje prolaziti pored stvarnog mira i pomirenja – onog koji počinje s istinom i poštovanjem, a ne s teatrom i festivalima.
Izvor:George Bailey
