Nisam financijski stručnjak niti se posve razumijem u društvena kretanja u pogledu mehanizama koje treba pokrenuti da bi se došlo do jeftinijih stanova čije su sada cijene otišle u nebo i mogu ih si priuštiti samo rijetki i bogati. Ali, nisam ni medicinski stručnjak pa opet, točno sam osjetio cijelim svojim bićem da treba ustati u plandemiji protiv tirana s druge strane. Postoje oni trenutci kada u vama glas savjesti jednostavno kaže: “idi tim putem. Idi, makar se srušilo na tebe svo kamenje ovog pomahnitalog svijeta.”
I tada, jednostavno – ideš jer znaš da drugog puta nema.
Znao sam još tamo krajem 2020. da će biti tarapana. Napadi sa svih strana: medija, drugih stranaka, čak i nekih bliskih iznutra koji nisu vidjeli što se događa, ali sam znao da ne smijem uzmaknuti niti centimetra pa gdje god me to dovede. Zato sam i prvi u Saboru pozvao na Festival slobode, onaj prvi. Zato sam govorio o tim prevarama više od stotinu puta u Saboru, pozivao na otpor u Saboru i bio s ljudima na cesti, vodio nacionalno skupljanje potpisa za referendum s našim mostovcima i organizirao prvi okrugli stol o plandemiji u Saboru.
Otprilike je i ovdje slično. Ulazim dublje u temu i gledam kako smo “puni kao brod”. Hrvatska je puna novca; proračun nam je krcat. Inače, mjera ljevičara je nametanje poreza kojima pune proračun u nedostatku slijevanja novca u isti. Ipak, naši globalisti provode iste procese. Nebitno je koje je boje dres, gospodari koji vuku konce su isti. Jednima i drugima. Kada će ovaj naš narod tvrde šije napokon progledati?
Sjećam se kako mi je don Božo s Prvića prije nekih petnaestak godina objašnjavao da dok imamo komadić zemlje, svoje polje, vrt, svoju kuću – mi smo slobodni. Kada nam to uzmu – nema više slobode. Globalisti kažu da nećemo imati ništa i da ćemo biti sretni.
Nametanjem poreza dovode te do toga da kada nešto ne budeš mogao plaćati – ostaneš bez toga. Podsjetite se što su radili poljoprivrednicima vani? Dizali cijene goriva, nametali sulude poreze, čak i poreze po jednoj kravi – sve da seljaka natjeraju da od krave – odustane. Narodu će ionako biti dobri kukci za papanje.
Sustavno provode proces pauperizacije, elite su sve bogatije, siromašni su sve siromašniji, srednji sloj se uništava. Država bi trebala ići ka skidanju poreza, micanju nameta. Država bi trebala što manje toga imati pod svojom šapom jer se nažalost pokazalo da gdje Država ima svoju šapu – korupcija i nepotizam bujaju. A ljude treba motivirati da rade, stvaraju i da svojim radom, znanjem i poštenjem sebi priskrbljuju privatno vlasništvo koje je temelj svega. Zar vladajući idu politikama Možemo i ostalih ekstremnih ljevičara koji su u procesima degrowtha? – otprilike, zaustavimo svaki rast i napredak kako bi nas siromašni stigli iako ta suluda globalistička agenda tek dovodi do potpunog osiromašenja…
Ako bilo tko krene nasrtati na moje privatno vlasništvo, kako to nazvati? A pritom ta ista Država ima stotine tisuća hektara neobrađene poljoprivredne površine, tisuće stanova, čak i nebodera u svom vlasništvu koji propadaju prazni i time pokazuje kako se sama ne zna brinuti o svom vlaništvu. U mojoj Rijeci, pet minuta hoda od centra je ogromni neboder koji propada prazan, u vlasništvu Države. A studenti nemaju gdje biti koji dođu u Rijeku. Kakva je to poruka?
Smijem li naglas pitati se: pa dobro tko je tu lud?
