Heroj Domovinskog rata, dragovoljac splitske 9. bojne HOS-a Rafael vitez Boban, bojnik pobjedničke Hrvatske vojske. ROĐEN 14. VELJAČE 1949. – POGINUO10. LIPNJA 1995.
Ako bi se na prvi pogled za ikoga moglo reći da je rođeni ratnik, onda bi se to najprije moglo reći za Thomasa Crowleyja Toma, jer je od 46 godina svojega života koje je proveo na ovome svijetu, čak 28 godina proveo ratujući na ratištima i bojištima diljem kugle zemaljske.
Ne samo prema širini svjetskih prostranstava po kojima je ratovao, u Africi, Aziji i Južnoj Americi, nego prvenstveno prema hrabrosti i nadasve prema zadivljujućem i nevjerojatnom ratničkom umijeću, koje je neprekidno iskazivao u obrani Hrvatske. Naime, Irac Tom je u Hrvatsku došao 1991. godine, na početku herojskog doba hrvatske povijesti a na samom kraju tog doba, 1995, hrvatski heroj poginuo je na hrvatskom bojištu i s njega prešao u legendarne besmrtnike. Poput Herakla, starogrčkog heroja nad herojima.
Ove crtice iz životopisa Thomasa Crowleyja Toma i okvirno naznačiva njegove uloge u Hrvatskom domovinskom ratu možda može izgledati literarizirano, romansirano i neobjektivno. No, to je jedini način da se u ovom kratkom pisanom obliku predoče brojna svjedočanstva koja o njemu od 1991. iznose njegovi subojovnici s niza bojišta u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, na kojima je Tom izvodio akcije koje su i iskusnim ratnicima, izgledale nevjerojatne.
Tom je bio školovan i vrhunski izvježban profesionalni vojnik specijalac, svestran diverzant te prekaljen ratnik koji je više puta ranjavan na svjetskim ratištima. Bio je samozatajan te je i subojovnicima nerado govorio o sebi i svojim ratnim iskustvima a pogotovo se nije volio fotografirati ili davati izjave za medije. Stoga je njegovo dugogodišnje profesionalno ratovanje po svjetskim bojištima još uvijek obavijeno mnogim nepoznanicama, tajnama i misterijima. Spoznaje o njegovim ratnim djelovanjima u Hrvatskoj temelje se na svjedočanstvima njegovih subojovnika i diverzanata koje je obučavao na više mjesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
U Hrvatsku je došao u kolovozu 1991. potaknut time što je u televizijskim vijestima vidio divljanje srbijanskih tenkova po nezaštićenim hrvatskim gradovima te uvidio golem nerazmjer odnosa snaga između agresora i žrtve. Odlučio je staviti se na raspolaganje ugroženoj strani. Iskusni Thomas Crowley Tom, znao je kolikom oružanom silom rasplaže agresor, pa je odmah po dolasku u Hrvatsku tvrdio da će rat trajati najmanje pet godina.
Zajedno s grupom hosovaca,Tom je najprije otišao na zapadnoslavonsko bojište, na područje Novske. Potom je bio na istočnoslavonskom bojištu a u listopadu 1991. stigao je iz Komletinaca u Split, gdje se priključio 9. bojni HOS-a Rafael vitez Boban. Sredinom siječnja 1992. godine 9. bojna HOS-a integrirana je u 114. brigadu, pa je tako i Tom postao njen pripadnik te je u njoj stekao i čin bojnika Hrvatske vojske.
Na južnodalmatinskom bojištu Thomas Crowley je ratovao od Dubrovnika do Zadra. Na jugu Hrvatske najprije je vojnički djelovao na području Drniša a nakon toga na nizu drugih lokaliteta, na kojima se posebno isticao diverzantskim akcijama kojima je unosio paniku i rasulo u neprijateljskoj pozadini. Ratovao je i na teritoriju Bosne i Hercegovine, najviše na prostoru između Livna i Kupresa. Sudjelovao je 1993. i u osloboditeljskoj operaciji Maslenica. Bio je tri puta ranjen.
Njegovi subojovnici s hrvatskih i bosanskohercegovačkih bojišta svjedoče kako su se puno puta uvjerili da je Tom Crowley svestrano i vrhunski obučen ratnik. Bio je stručnjak za veze kao i za sve vrste eksplozivnih naprava i postavljanje minskih polja. Bio je iznimno učinkovit u bliskoj borbi te pri korištenju snajpera i svih vrsta protuoklopnih sredstava. U opasne akcije u pozadini neprijatelja znao je voditi i manje skupine hrvatskih branitelja ali većinom je odlazio i djelovao sam, te je najpoznatiji po individualnim akcijama, koje su subojovnici prepoznavali po gotovo nevjerojatnim učincima.
Hrvatski branitelji najčešće prepričavaju čudesa koja je Tom činio svojim akcijama u neprijateljskoj pozadini u šibenskom i zadarskom zaleđu te posebno u oslobađanju Škabrnje tijekom osloboditeljske operacije Maslenica. S bosanskohercegovačkog teritorija najviše se govori o njegovim brojnim zaslugama na livanjskom području a posebno o tome kako se Tom došuljao do neprijateljskog tenka, oteo ga i dovezao na hrvatsku stranu.
Usprkos golemom znanju, iskustvu i hrabrosti Tom nije nikada podcjenjivao neprijatelja. Bio je discipliniran, hladnokrvan, oprezan, lukav i sustavan. Prema padu neprijateljske granate ili ispaljenom snajperskom hicu prepoznavao je radi li se o amateru ili obučenom vojniku. U tim je slučajevima čak znao radi li se o vojniku ruske, jugoslavenske, ili legionarske škole. Sve ratne akcije u koje je odlazio Tom je detaljno planirao i temeljito pripremao. Osim vođenja diverzantskih akcija Thomas Crowley je veliku pozornost i energiju posvećivao vojničkom obučavanju mladih, hrabrih i neiskusnih hrvatskih dragovoljaca. Učio ih je rukovanju oružjima, vještinama ratovanja, planiranju akcija, vojničkoj stezi i oprezu. Neprekidno je naglašavao: Ako voliš svoju domovinu i želiš biti vojnik onda moraš raditi i učiti vojnu vještinu. Tomova obuka i savjeti te njegov primjer postupanja na ratištu spasili su mnoge živote mladih srčanih hrvatskih dragovoljaca, koje je upozoravao: Ne trči! Ne srljaj! Ne idi glavom ispred metka!
Tom je prve kampove za obuku dragovoljaca pripadnika 9. bojne HOS-a na području Splita vodio na Žnjanu i u Tugarima. Iza toga je vodio kamp Rožac na otoku Čiovu pored Trogira, u kojem je ustrojio i jednu od prvih hrvatskih ratnih učionica, koju je opremio svim potrebnim nastavnim pomagalima. Prema procjeni Joze Radanovića, osnivača i prvog zapovjednika 9. bojne HOS-a, kroz obuku Thomasa Crowleyja u kampovima je prošlo približno petsto hosovaca. Kasnije, 1994. godine, Tom je dobio službenu zapovijed za vođenje obuke i kampova 114. brigade, pa se procjenjuje da je kroz te kampove prošlo pibližno dvije tisuće pripadnika brigade.
Hrvatski dragovoljci su bili vojnički uglavnom potpuno neiskusni ali Thomasa Crowleyja, iskusnog svjetskog ratnika, nisu doživljavali kao klasičnog nadređenog zapovjednika jer je doslovno sve dijelio s njima i ni po čemu se nije htio izdvajati. S vojnicima je provodio vrijeme i neopterećeno razgovarao. Spavao je s njima u istoj prostoriji i jeo istu hranu. Autoritet je gradio na znanju i susretljivosti.
Imao je veliko razumijevanje za prirodni strah koji su neiskusni ljudi iskazivali na bojišnici, pa je znao kako im pružiti osjećaj sigurnosti i povjerenja. Primjerice, kad je mlađe branitelje počela hvatati panika usred agresorskog granatiranja, on je mirno govorio: Bez panike, neka tuku, ja ću skuhati kavu. A kad su se jednom branitelju od straha počele tresti noge, Tom se pravio da ništa ne vidi i mirno ga je poslao u nabavku namirnica, izvan bojišnice.
U dubinu razumijevanja fenomena svjetskog ratnika, Irca Thomasa Crowleyja, kao i u vrijednosno razumijevanje herojskog doba hrvatske povijesti, istovremeno može najznakovitije uvoditi činjenica što se Tom u svojoj dugogodišnjoj ratničkoj karijeri, dragovoljački uključio jedino u Hrvatski domovinski rat, te što ga je to iskustvo duboko emotivno, sudbinski povezalo s hrvatskim prostorom i hrvatskim ljudima.
Iako je bio profesionalac i prekaljeni svjetski ratnik, govorio je kako je i sam postupno postajao zanesen videći zanos mladih hrvatskih ratnika koji se u gotovo bezizglednim okolnostima hrabro bore za slobodu svoje domovine. Tom je svoje sudbinsko poistovjećivanje s Hrvatskom očitovao i 1994. godine u kratkom pisanom zahtjevu za dobivanje hrvatske domovnice: Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj.
Heroj Hrvatskoga domovinskog rata, Irac Tom, poginuo je 10. lipnja 1995. godine. Službeni izvori navode da je poginuo od potezne mine koju je sam slučajno aktivirao izlazeći iz minskog polja koje je postavio godinu i pol prije. Njegovi subojovnici i danas tumače kako je besmrtni svemirski ratnik Tom mogao poginuti jedino na taj način, jer za neprijatelje je bio neuništiv. Prema njegovoj želji, legendarni Tom pokopan je u Hrvatskoj, na splitskom groblju Lovrincu a posljednju počast na ispraćaju s ovoga svijeta došlo mu je dati nekoliko tisuća hrvatskih bojovnika.
