Emir Hadžihafizbegović vidno alkoholiziran noseći majicu s likom bošnjačkog ratnog ”heroja” Izeta Nanića, komandanta 505. Bužimske brigade Petog korpusa Armije RBiH, prisjetio se poginulih ”bosanskih vitezova i zlatnih ljiljana” dok je pjevao popularnu ratnu pjesmu „Heroji Mostara“, piše Avaz, te donosi i snimku.
Jedna je Armija BiH. Hvala svim Srbima, Hrvatima, Romima, Jevrejima, Slovencima i ko god je bio u Armiji BiH. Hvala mom Vinku Šamarliću i Čedi Domuzu, postoje samo ljudi i neljudi. Lijepi naši Mithat Hujdur Hujka, Izet Nanić, Hajro Mešić, Safet Zajko, Enver Šehović, Mehdin Hodžić „Crni labud“, Nesib Malkić, Safet Hadžić, Zaim Imamović… Moj brate, oni su voljeli Bosnu u sebi, a ovi sebe u Bosni, to je velika razlika – kazao je Emir Hadžihafizbegović te nastavio pjevati pjesmu „Heroji Mostara“.
13. kolovoza 1993. godine, tadašnji zapovjednik armije BiH, general Rasim Delić, u sastav 3. korpusa Armije BiH uveo je odred El-Mudžahed.
Pitoreskna sela u dolinama Lašve, Bile i Bosne postala su prve baze mudžahedina.
Strani borci iz arapskog islamskog svijeta u BiH počeli su dolaziti već u veljači 1992. godine, a njihovo sjedište bilo je u Zenici. Već u proljeće 1992. godine organizirane su i prve podružnice po selima nadomak Travnika, Novog Travnika i Bugojna. Po dolasku u srednju Bosnu, u Zenicu koja je zapravo bila sjedište islamskog radikalizma tijekom ratnih devedesetih, mudžahedini su prvi put u borbama protiv HVO-a sudjelovali na lašvanskoj bojišnici u Busovači u siječnju 1993. godine kada je izbio rat između Bošnjaka i Hrvata. Odmah nakon izbijanja rata pripadnici brigade El-Mudžahed počinili su zločin nad Hrvatima u selu Dusina kod Zenice gdje je ubijeno 10 osoba, a jednom od njih izvađeno i srce što je, kao dokaz o zločinima u BiH, prikazano i pred Haaškim tribunalom.
Mudžahedini su svoje bitke po srednjoj Bosni u sukobima protiv HVO-a izvodili sa Sedmom muslimanskom brigadom. “Za Alaha protiv Vlaha”, bio je poklič mudžahedina. Sedma je kasnije dobila u nazivu i epitet ”Slavna”.
