U posljednjih 100 godina bili smo svjedoci svakakvih zala: ratni užasi, zbog ideoloških sukoba mrtvi se broje u stotinama milijuna, abortus na zahtjev, razaranje braka i obitelji, seksualna zbunjenost i uspon kulture smrti (pravo na smrt i pravo ubiti)…
Doista, kršćanstvo na Zapadu je usred velikog sloma: mlaka i ugrožena vjera, tek malobrojni vjernici koji idu na misu i rast militantnog sekularizma. Tko od nas ne može poreći da je Crkva, osobito na bogatom Zapadu, napadnuta. A mi smo većinu toga prespavali te činili jedan kompromis za drugim. Tko od nas ne može reći da nam je potrebna još jedna “protureformacija”?
Dva značajna proročanstva su nas upozorila na ovakvo stanje- ako se ne pokajemo. Jer doista, Sveto pismo kaže: Ništa ne čini Jahve Gospod, a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. (Amos 3, 7). I mada je ukazanja mnogo (neka odobrena, neka ne), dva se posebno ističu:
Prvo, govori se da je 1884. godine papa Leon XIII. imao iskustvo tijekom kojeg je čuo kako mu Bog govori da će dopustiti razdoblje od 100 godina u kojem će iskušati Crkvu, poput Joba. Papa Leon je bio toliko uznemiren da je napisao poznatu molitvu sv. Mihaelu arkanđelu i tražio da se moli na kraju mise u svim crkvama diljem svijeta. Neki osporavaju točnost ovog događaja i zovu ga samo legendom, ali teško je poreći da se napad dogodio. No, kada i koji rok od sto godina? A to nas vodi do …
Drugo upozorenje- 1917. godine, Gospa se ukazala troje male djece: Jacinti, Francescu i Lucii u regiji Fatima u Portugalu. Marija je pokazala da će užasan Prvi svjetski rat uskoro završiti, rat koji je pokazao uporabu kemijskog oružja, tako razornog da su odmah razvijeni međunarodni ugovori kojima se željelo zabraniti njegovu upotrebu.
Međutim, upozorila je da bi mogao doći još strašniji rat ako se ljudi ne pokaju i ne mole. Gospa je rekla kako će u razdoblju nakon rata, Rusija raširiti zabludu ateizma i materijalizma, što će dovesti do teških patnji za Crkvu i mnoge vjernike.
Konačni aspekt Fatimskih ukazanja je izašao na vidjelo 1981. godine kada je sestra Lucija pisala mons. (sada kardinalu) Carlu Caffaru u Vatikan da mu zahvali i potvrdi svoje molitve za osnivanje Instituta Ivan Pavao II za brak i obitelj. U pismu Lucia otkriva još jedan detalj koji je osobno čula od Gospe: Konačna bitka će biti znak završetka razdoblja borbe. Sestra Lucija prenijela je Gospine riječi ovako:
Konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone će se voditi oko braka i obitelji. Ne bojte se, dodala je, jer svatko tko radi za svetost braka i obitelji uvijek će biti napadan i naići na protivljenje u svakom pogledu, jer ovo je odlučujuće pitanje. A onda je zaključila: ipak, Gospa mu je već satrla glavu.
(Vrijedi ovdje podsjetiti da je kardinal Caffara jedan od četiri kardinala koji su uputili ‘dubia‘ papi Franji)
Mislim kako razdoblje od 100 godina kušnji koje je najavio papa Leo dolazi do svog vrhunca. Moja pretpostavka je da, iako je Papa predvidio 1884., ono zapravo započinje 1917. godine s Gospinim upozorenjem. Njezina poruka je jasna: molite i obratite se, ili patite od ozbiljnih posljedica ljudske grešnosti. Jasno je da smo bolno patili zbog naših grijeha.
I tako, došli smo do vrhunca bitke. Iako je obeshrabrujuće, borba u Crkvi za svetost braka dosegnula je najvišu razinu, baš kako nam je Gospa govorila. Kardinali se suprotstavljaju kardinalima, biskupi biskupima… U široj kulturi, brak je redefiniran; učenje Biblije i naravni zakon su odbačeni. U ovom trenutku, mislim da današnja kultura uopće i nema pravu definiciju braka; brak je postao nešto što svatko može tumačiti na svoj način i po svojoj želji. A to nije mala pogreška; to je smrt civilizacija.
Nešto mi govori kako će ova godine biti kritična i da bismo trebali neprestano moliti – puno više nego što smo u prošlosti. Pokajanje je presudno. Biti pospan u borbi nikako nije moguća opcija. Na prekretnici smo. Možda se sto godina kušnji upravo završava; može završiti dobro, ali možda dođe i do strašnih posljedica.
Zato trebamo moliti.
Kardinal Ratzinger, razmatrajući o Fatimi, je jednom rekao:
Riječ je o slobodnom izboru između dobra i zla. Budućnost nije nepromjenjiva, a slika koju su djeca vidjela nije film iz budućnosti koji se ne može promijeniti. Njegovo značenje je upravo suprotno: ono znači mobilizirati snage za promjene u pravom smjeru. Dakle, mi u potpunosti trebamo isključiti fatalistička objašnjenja. … Umjesto toga, ukazanja nam govore o opasnostima i kako se od njih možemo spasiti.
Monsinjor Charles Pope / Quovadis
