Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i kandidat SDSS-a na Europarlamentarnim izborima, gostovao je u Newsroomu.
Na inicijativu predsjednika Zorana Milanovića, promijenjena je završna deklaracija summita NATO-a u Bruxellesu. “To je mala stvar za ovaj summit, ali za nas je to Bigfoot“, rekao je predsjednik tim povodom.
Jović:“Ovo nije pobjeda Milanovića, nego Čovića i Dodika”
Jović je u programu N1 rekao kako to nije diplomatska pobjeda Milanovića, već Dodika i Čovića. “Glasnogovornik je u ovom slučaju RH odnosno Zoran Milanović.”
Ističe da je problem što vanjske politike Hrvatske u ovom slučaju nema – u potpunosti je u službi unutrašnjih snaga BiH: “To je fusnota koja se mogla dogovoriti u pola minute.”
Odgovarajući na pitanje što govori činjenica da je glavni tajnik NATO-a nazvao Milanovića nakon šest dana ignoriranja, Jović kaže da je ta stvar potpuno nevažna – summit nije bio o BiH i to potpuno marginalno pitanje.
“To da ga je Stoltenberg odmah nazvao mi govori da NATO ni pod koju cijenu ne želi riskirati konsezus sada kada je došao novi američki predsjednik Joe Biden. NATO je vidio predsjednika koji je radio veliki show, ali je imao je veliku moć iza toga, a zvao se Donald Trump. NATO ne želi novog Trumpa, pogotovo ne nekoga tko dolazi iz male zemlje. NATO je pristao na kompromis i dao Hrvatskoj osjećaj da je ona tu značajan faktor i jedna od zemalja bez koje se ne može donijeti rezolucija”, prokomentirao je Dejan Jović.
Svojedobno je Dejan Jović u ulozi glavnog savjetnika predsjednika Ive Josipovića izjavio da i dalje smatra da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za male narode.Čudi ipak da samoproglašenom građanskom liberalu poput Jovića očito ništa ne predstavljaju činjenice da su u SRH (kao i u cjelokupnoj Jugoslaviji, uostalom) masovno kršena sva zamisliva ljudska prava i slobode, poput prava na slobodno izražavanje (čl. 133 Krivičnog zakona SFRJ, stavak 2, zlonamjerno i neistinito prikazivanje društveno-političkih prilika u zemlji ili delikt mišljenja), prava na slobodno putovanje (zadržavanjem pasoša) itd. Zatvori su tog društva slobode bili puni albanskih političkih zatvorenika (da mi se ne zamjeri nacionalističko skretanje, ne spominjem Hrvate). Da je Jović primjerice 1986. ili 1988. izjavio (kada je po njemu bilo bolje nego 1996.!) – zašto ne u Poletu? – da je Jugoslavija propala država nastala iz retardirane i nakaradne zamisli, brzo bi bio otpremljen u KPD Stara Gradiška na barem jednu godinu.
Profesor Dejan Jović, odnedavni promotor velikobošnjačke politike, za N1 je svojevremeno rekao ako se dugoročno ne uspostavi građanski identitet u BiH – doživjet će sudbinu SFRJ. Ovom izjavom sugerira Sarajevu da očuva BiH ideologijom kojom je srušena Jugoslavija.
Naime, neosporna je činjenica da se Jugoslavija nije raspala zbog etnopolitika, kako Jović spinuje “ravnopravnost naroda”, niti zbog nepriznavanja prava onih koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Već upravo obrnuto, njezin raspad počeo je rušenjem načela ravnopravnosti naroda i federalnih jedinica- republika- SFRJ i nametanjem građanskog koncepta- jedna čovjek jedan glas- kako bi se osigurala dominacija najbrojnijeg srpskog naroda u Jugoslaviji. Provoditelj te, velikosrpske, ideologije Slobodan Milošević, je “događanjima naroda” i “jogurt revolucijama”, početkom devedesetih srušio vlasti u jugoslovenskim konstitutivnim jedinicama- Crnoj Gori, te Kosovu i Vojvodini i instalirao pobornike njegove velikosrpske politike. Potom je u Predsjedništvo SFRJ instalirao Roma Sejdu Bajramovića, kao predstavnika Albanaca. Po istoj matrici Bošnjaci su u Predsjedništvo BiH izabrali Željka Komšića da predstavlja Hrvate.
U Predsjedništvu SFRJ koje je brojalo 8 članova, Milošević je osigurao mjesta za četvoricu marioneta velikorspke politike. Kad političkim sredstvima nije uspio pokoriti ostale republike, onda je upregnuvši JNA u svoje osvajačke planove, započeo napad najprije na Sloveniju, a potom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, da bi na kraju proveo etničko čišćenje Kosova. Znamo kako je skončao Milošević i Jugoslavija, a jednako tako bi skončala i BiH, ako bi slijedila velikosrpski projekt koji Sarajevu sugerira Jović.
Nekadašnjem mladoboljševičkom čuvaru „tekovina revolucije“ sredinom osamdesetih godina u omladinskom tisku, a današnjem profesoru politologije koji i dalje Hrvatskom širi ideje propalog jugoslavenstva, najveći je trn u oku obrambeni i oslobodilački Domovinski rat. Mit o njemu, prema Joviću, najveća je prijetnja slobodi Hrvatske jer etničku homogenost, kako tvrdi, Hrvati nikad ne bi postigli bez rata.
Valjda zato danas javno sve čini ne bi li tu homogenost i razbio, dok istovremeno zagovara bezuvjetni ulazak svih zemalja Zapadnog Balkana u Europsku Uniju. Tom britanskom đaku koji danas predaje hrvatskim studentima i budućim diplomatima u Hrvatskoj konstantno se daje prostor u ”mainstream medijima” i svojim antihrvatskim političkim stavovima izaziva zgražanje hrvatske javnosti.
