Svaka poruka, emisija, videoigra, film, program, posebice oglas ili reklama, konstruirani su, zamišljeni i načinjeni s određenom svrhom i namjerom (manipulirati, zabaviti, informirati, prodati).U današnjem svijetu medije primarno pokreću interesi kapitala, posla i profita. Ne vrijedi to samo za oglašavanje, već i za zabavni i informativni program.
U suvremenom svijetu mediji predstavljaju temeljni izvor informiranja, a u novije vrijeme razvoj tehnologije omogućio je njihovu integraciju u svakodnevno funkcioniranje čovjeka. Od samih početaka, mediji su bili sredstvo kojim se utjecalo na javno mišljenje i poticalo na društvene promjene, zbog čega je težnja za njihovom kontrolom od strane interesnih skupina i vladajućih prisutna i do današnjih dana. Povijest je prepuna primjera zlouporabe medija i njihovog korištenja u svrhu manipulacije javnim znanjem i masama, a u suvremenom globalno umreženom društvu kojeg karakterizira medijska sveprisutnost i dostupnost, takva djelovanja mogu imati kobne posljedice.
Posebno važna funkcija medija je prezentiranje informacija o radu vladajućih, kao i širenje informacija od globalnog značenja. U tom smislu, moguću opasnost zlouporabe predstavlja direktno ili indirektno manipuliranje javnim mnijenjem putem medijske kontrole, odnosno medijska sprega s političarima. Mediji su posrednici između vlasti i javnosti, te kao takvi trebali bi osigurati objektivan i istinit prikaz svih informacija kako bi educirali javnost o pitanjima od javnog interesa.
DESET STRATEGIJA MANIPULACIJE PUTEM MEDIJA jednog od najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste NOAMA CHOMSKOG
Iako je Chomsky ove strategije objavio puno prije ovog cirkusa koji se trenutno događa širom svijeta, one su i dalje i te kako aktualne.
1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE
Pažnju javnosti preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2) STVARANJE PROBLEMA
Ta metoda se naziva i “problem – reagiranje – rješenje”. Potrebno je stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.
3) POSTUPNOST PROMJENA
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postupno, “na žličicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.
4) ODLAGANJE
Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.
5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA
Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižu se dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude.Taj sugestivni mehanizam u velikoj se mjeri koristi za reklamiranje.
6) BUĐENJE EMOCIJA
Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emocionalni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.
7) NEZNANJE
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8)VELIČANJE GLUPOSTI
Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti
9) STVARANJE OSJEĆAJA KRIVNJE
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivnje, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10) ZLOUPOTREBA ZNANJA
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.
Trenutno, gdje god se nalazili, kao pojedinci i kao društvo prolazimo kroz jedno vrlo zahtjevno razdoblje. Manipulacije, prijetnje sa svih strana, ograničavanje slobode i oduzimanje osnovnih ljudskih prava i širenje straha postali su naša svakodnevnica. U današnje vrijeme sve se češće susrećemo s raznim oblicima manipulacije pa smo tako ponekad sami svjedoci i žrtve iste.
U pravom smislu te riječi manipulacija znači rukovođenje ili baratanje određenim predmetima pomoću pomagala. Ali u prenesenom smislu manipulacija znači vješto varanje, spletkarenje, pri čemu se ideje ljudi ili događaji instrumentaliziraju, koriste kao sredstva za određene skrivene i često nepoštene ciljeve.
Najveći uspjeh manipulacije je kada ona postane nevidljiva.
