Jedan od najgorih stereotipa koji se odnose na nevladine udruge jest da njihovi aktivisti lijepo žive na državnoj grbači te da pod krinkom “volontiranja” besplatno planduju po egzotičnim zemljama. Dok određene osobe volontiraju i rade za opće dobro, udruge su nekim drugima postale unosan posao i samo alat da bi ostvarili osobnu korist.
Donosimo jedan jedan mail koji je prije nekoliko godina poslala Vesna Mihoković Puhovski, potvrđuje navedeno :Ima li netko ikakvu NGO-ovsku vezu u Mongoliji? Moja kći Tamara, nakon volontiranja u Bocvani i lanjske biciklijade po Islandu, sad bi malo volontirala i jahala po Mongoliji – stoji u “privatnom” pismu koje je Vesna Mihoković Puhovski, poznata aktivistica i predsjednica udruge Protagora, uputila brojnim nevladinim udrugama. Mnogi primatelji ovog neobičnog pisma bili su poprilično iznenađeni. Naš izvor u NGO sektoru, koji nam je i poslao ovaj mail, ističe da im je neugodno zbog pisma jer svoj posao nikako ne vide kao ladanje po egzotičnim zemljama.
Inače Tamara Puhovski, danas vise nije NGO ”jahačica” već radi u Ministarstvu vanjskih poslova! Očito to tako ide! Može im se!