Mons. Mile Bogović bio je prvi biskup Ličko-senjske biskupije, koju je 2000. ustanovio papa Ivan Pavao II. Preminuo je na današnji dan 2020. godine.
Biskup u miru dr. Mile Bogović cijeloga je života bio »fajter«, osoba koja nikada ni pred kim nije uzmicala. Rana mladost oblikovala je njegov mentalni sklop pun patnji, tuge, ali i ponosa.
Mons. Mile Bogović rođen je 7. kolovoza 1939. u Cerovcu, župa Slunj, od oca Mije i majke Mande rođene Piršić. Svjedočio je kada mu je otac nakon Drugog svjetskog rata odveden na ispitivanje s kojega se nikada nije vratio. Obitelj je bila politički nepodobna jer je otac mnoge nejači taj rat doslovno proveo skrivajući se u podrumu. Mile je osnovnu školu pohađao u Slunju, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu.
Teološki studij započeo je u Pazinu, a završio ga u Zagrebu. Od 1966. do 1971. studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i postigao doktorat iz crkvene povijesti. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1964., nakon čega je obavljao mnoge odgovorne dužnosti. Bio je tajnik nadbiskupa Viktora Burića, rektor na Riječkoj teologiji, župnik u Praputnjaku, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije, voditelj Sakralne baštine u Senju te profesor crkvene povijesti na Riječkoj teologiji.
Dolaskom na dužnost biskupa kao povjesničar neprestano je obilazio Liku. Boravio je u njoj i nekoliko puta tijekom Domovinskog rata. Tražeći drevnu katedralu Udbinske biskupije dr. Bogović je obilazio lokalitet nekadašnje crkve Svetog Nikole i obližnje groblje u središtu Udbine. Tako se 1999. godine rodila ideja o crkvi koja bi svojom simbolikom, položajem i izgledom povezala sve nedužne hrvatske žrtve, od tragične bitke na Krbavskom polju do danas.
Pri tome je do izražaja došla Bogovićeva diplomatska vrlina jer je preko pokrovitelja Hrvatskog sabora i brojnih donatora u Hrvatskoj i dijaspori uspio u naumu za koji su mnogi govorili kako ga je nemoguće postići. Tako je 2010. godine sagrađeno svetište čiji je poseban povijesni i ljudski dodatak kamenje s uklesanim lokacijama na kojima su bez suda i dokazane krivnje brutalno likvidirane brojne civilne žrtve s prostora bivše države.
Nije mu bilo teško popeti se na Dabin Vrh nedaleko od Donjeg Lapca da bi svjedočio ekshumaciji 24 civilne žrtve iz zaseoka Ivezići koje su 1941. godine žive pobacane u Dabinu jamu, ambis dubok 22 metra. U smrt su tada pošli isključivo civili u rasponu od dvije do 80 godina. Bio je to scenarij vezan za 27. srpnja, dan koji neki i danas slave uz tzv. Dan ustanka u obližnjem Srbu.
Mile Bogović je bio vedar, razgovorljiv čovjek i nije se libio reći ono što misli. Nikada se nije dodvoravao političarima i znao je reći: »Ja sam samo Bogović, nisam Bog, već običan čovjek, dok neki političari misle da su oni bogovi!«
Odlaskom u mirovinu bio je neizostavni predavač i prezenter mnogih knjiga i udžbenika. Mirovina za njega nije postojala. Nedugo prije smrti dr. Mile Bogović opet je bio među knjigama, istraživao je, čitao, obilazio teren. Godine mu nisu smetale i običavao je reći kako će se odmoriti kada ga jednom Bog pozove k sebi.
