Da ne bi lopov provalio u kuću, ključamo kuće i stanove. Da ne bi provalio u auto, poslovne prostore, trgovine i ostale objekte koji imaju neke vrijednosti, ključamo i njih. Ako pak strahujemo da ni to neće biti dovoljno, onda angažiramo zaštitarske tvrtke i plaćamo životna osiguranja i osiguranja imovine.
Čovjek sve logički i promišljeno poduzima da zaštiti sebe i svoju imovinu. Ali, i kad sve to napravi, svjedoci smo da se opet dogode provale i štete svih vrsta. Međutim, čovjek ide dalje i u svojoj slobodi, mogućnostima okruženja u kojem živi, i s nadom u sutrašnje dobro ipak popravi sve, pa često učini i ostvari bolje nego što je ranije bilo.
Kad zaključate čovjeka i otvorite sve ostalo, možete bi sigurni da vam neće trebati ključanja objekata i zaštitarske tvrtke, neće biti provala i krađe tuđe imovine. Ali, jeli moguć takav život i svijet? Je li takav način života prirođen čovjeku? Da bilo kome postavite to pitanje sigurno bi dobili odgovor – nije! Kako smo iskusili svakakve vrste manipulacije u zadnje dvije godine, da ipak ponovno priupitate istog čovjeka, jeste li stvarno sigurni da to nije moguće – rekao bi: sto posto sam siguran! I sad možemo postaviti pitanje, je li ovaj čovjek u pravu ili nije? Poučeni iskustvom u zadnje dvije godine, najbolji odgovor bi bio, i jest i nije.
Zašto jest? Zato što je čovjeku imanentno da je slobodan i da u toj slobodi upravlja svojim životom i imovinom, pa je logično da ne dolazi u obzir da ga kao običnog čovjeka netko zaključa i da ne može živjeti život dostojan čovjeka.
Zašto nije? Zato što smo iskusili moć medija i njihove manipulacije riječima i sadržajima koje proizvode, a s kojima koji su nas navikli da svjesno radimo što 2019. godine nismo mogli ni zamisliti da ćemo raditi. Mogućnost i moć glavnostrujaških medija po pitanju ponavljanja poluistina, laži, zamijenjenih teza i uvjeravanja u nelogičnosti je ogromna i to prosječan čovjek teško može shvatiti pa i prihvatiti kao istinu.
Ljudi ne mogu shvatiti i prihvati da je moderna uloga medija u kontroli uma, ponašanja i prihvaćanja nametnutih rješenja. Da bi to do kraja uspjeli, mediji koristite različite riječi, rečenice i sinonime koje ljudima zaokupljaju pozornost. Zbog ljudske grešne radoznalosti, na koju mediji računaju, svoje vijesti začinjaju sa riječima i sintagmama koje ljudi pozorno i u strahu za svoj život slušaju i upijaju. To su riječi koje svakodnevno čujemo u našim glavnim medijima i nemoguće ih je ne zapamtiti.
Neke od njih su na primjer: šokantno, stravično, kobno, uznemirujuće, zastrašujuće, užasno, kritično, dramatično, sramotno, prestrašno, jezivo, tragično, opasno, bolno, mračno, katastrofalno, zabrinjavajuće, masovno, zgroženo, potresno, apokaliptično, neugodno, tužno, panično, zapanjujuće, razočaravajuće, bizarno, itd., itd. Moć medija je tolika da mogu uvjeriti većinu da zaključaju sami sebe, da oduzmu sebi zdrav razum i slobodnu volju, da druge optužuju da su im prijetnja za njihov život, i na kraju da se pretvore u bića koja nemaju nikakve veze s „pračovjekom“ iz 2019. godine. Da se ovo upravo sada ne događa ovaj članak se vjerojatno ne bi ni pisao, jer pisac nema talenta za znanstvenu fantastiku.
Prema tome, čovjek kojega smo iznad pitali je li moguće da ga netko zaključa i oduzme mu sva prava – nije bio u pravu. Jer, ne samo da je moguće da ga netko drugi zaključa, nego je moguće da ga uvjeri da sam sebe zaključa i da si oduzme priliku za normalan život. Nažalost živimo tu stvarnost.
S obzirom da smo ušli u vrijeme došašća, u Božićno vrijeme, ovo je prilika da sebe otključamo a njih zaključamo – da mi njima (medijima) uvedemo lockdown.
Pogasimo sve televizore i stranice koje truju naš um i srca, a koje nas čine ustrašenima i nesigurnima u sve vrijednosti koje su nam prirođene i koje smo naslijedili. Dočekajmo ovaj Božić i slijedeću godinu s vjerom u dobro i ohrabreni za žrtvu, da uz pomoć Božju branimo život i slobodu sebe, svoje djece i svoga naroda. Za apatiju vremena nema. Sve što vrijedi prati žrtva, a to se često zaboravi. Ovo je prilika da dokažemo da nismo zaboravili.
