Sada je zadnji čas da se pokrenu radnje oko pripreme referenduma koji ne može provesti nijedna stranka sama. Ostavimo po strani sve ono što nas razdvaja i okupimo se oko organizacije referenduma za odbijanje EUR-a. U svojoj najnovijoj objavi na Facebook stranici, koju prenosimo u cijelosti u nastavku, prof.Ivan Lovrinović nastavlja razotkrivati opasnosti uvođenja EUR-a. Dodajemo da je to razumljivo, jer je Plenković, kako ga ocjeni admiral D.D.Lošo, dobro uvježbani licemjer. A podsjećamo i da se dobro iskazao u Briselu 1990-tih, dok su njegovi vršnjaci stali ispred tenkova i topova obraniti svoj Dom, Domovinu, Narod i bližnje, ali hej, nije svatko za prve crte. Naš premijer je više za Istambulsku, Marakeš i protiv volje Naroda (referenduma). Sada jeste Plenković spreman, ali i potreban kao “suho zlato” da omogući Miloradu Pupovcu, manjinama (i tko zna kome još) da vladaju nad većinskim hrvatskim narodom, i spreman stoji zabiti još jedan čavao u lijes suverenosti RH i hrvatskog naroda. Za hrvatski narod i Domovinu, Plenković nastavlja raditi vjerodostojno – ali protiv.
“Plenković je uvjeren da bi brzim uvođenjem eura sve svoje brige prebacio na Brisel i Frankfurt. Nema svoje valute pa neće imati niti brige za ekonomiju. Ako se pojavi značajan problem on će ga adresirati na Brisel. U to ga dodatno guraju banke i uvoznici jer jedino njima to odgovara.
Nastradali bi svi ostali što bi se ogledalo u padu realne kupovne moći plaća, mirovina i rastu cijena. Tko ne vjeruje neka pita Nijemce, Talijane ili Slovence.
Priče o tome da bi inflacija porasla samo 0,2% su ogromna laž!
Prisjetimo se kako je premijer nedavno ponavljao da je šteta što već nismo u Eurozoni jer bismo imali pristup neograničenoj likvidnosti Europske središnje banke. On ne zna ili ne želi da zna da svaka središnja banka ima neograničenu likvidnost u svojoj valuti jer je sama stvara. Prisjetimo se enormnih intervencija FED-a ili ECB-a ili Bank of England koje su bankama od 2008.g. nadalje pa i u vrijeme korone odobravale besplatne kredite u povijesno najvećim iznosima.
Odakle središnjim bankama toliki novac? Već je rečeno: same ga stvaraju običnom odlukom i upisom na žiro račun banaka – dakle, iz ničega. To stvaranje novca običnom igrom pisanja, odnosno potezom pera mnogima nije jasna jer je ljudskom umu neshvatljivo da se novac može tako stvoriti. Naime, svi smo naučili da svaku kunu, dolar ili euro moramo zaraditi radom. Zašto to onda ne radi i Hrvatska narodna banka? To je pravo pitanje. Ako bi HNB prihvatio takvu praksu onda bi sve više u upotrebu stavljao kunu, jer nam treba domaća valuta a to oni upravo ne žele.
Time bi se širila upotreba kune i jačao monetarni suverenitet. E, tu leži opasnost. Što je veća monetarna neovisnost, manje smo ovisni o Briselu i možemo upravljati kamatnom stopom i tečajem kao ključnim polugama upravljanja ravnotežom u gospodarstvu i poticati konkurentnost.
To je upravo naglasio nobelovac Stiglitz upozoravajući na pogubnost Plenkovićeve težnje za brzim uvođenjem eura. Tako radi čovjek kada je svoj na svome.
Sluge rade drugačije; oni žele funkcionirati u sustavu ovisnosti i prema nalozima što moraju provesti. Oni nemaju niti viziju niti vjeru u svoj narod i državu. Neovisnost neke zemlje je puka formalnost ako izgubi svoju valutu i ako njenom akumulacijom upravljaju stranci.
Svima nam je odmah pred očima primjer Grčke, a Italija će biti slijedeća koja će zaljuljati eurozonu i euro i to nažalost ubrzo. Euro kao valuta bez države ne može opstati i samo je pitanje vremena kada će se eurozona početi razgrađivati. Vrlo je jasno da oni iznad Alpa idu jednim putem a oni ispod Alpa drugim – putem siromašenja jer su im ruke vezane zajedničkom valutom.
Tako imamo središte i periferiju Europske unije, a to izaziva trvenja i vodi dezintegraciji. Za to vrijeme bogate zemlje poput Njemačke umjesto da su svoje viškove od izvoza ulagale u periferiju Unije one su ulagale dominantno u Kinu. Jasno je da takva EU nema perspektivu i to se mora već jednom reći. Zato kuna mora ostati naša jedina valuta.
Nitko se nije razvio na tuđoj valuti, a posebno na valuti koja nema svoju državu poput eura. Pogledajmo s druge strane Mađarsku, Češku, Poljsku, Bugarsku Dansku, Švedsku – imaju svoje valute i nitko od njih niti spominje a kamoli da žuri s uvođenjem eura. Zašto? Zato što njihove vlade i središnje banke koriste svoje valute za svoja gospodarstva a ne protiv njih kao u slučaju Hrvatske.
I za kraj. Njemačka u međunarodnoj trgovini ima suficit s oko 140 zemalja. Jedine dvije europske zemlje koje imaju suficit u trgovini s Njemačkom su Mađarska i Češka!!! Treba li više išta objašnjavati.
Plenković je opasan eksperimentator i igra se sa sudbinom našeg gospodarstva, države i naroda. Zato i ne mari što mu je ekonomski program komedija. Suludi Plenkovićev plan brzog uvođenja eura nešto je najopasnije što bi nam se moglo dogoditi i zbog toga ga moramo spriječiti referendumom. Drugačije ga nećemo zaustaviti.
Vidimo da se od oporbenih stranaka osim PH, za održavanje referenduma o odbijanju uvođenja eura zbog nespremnosti gospodarstva zalažu slijedeće stranke: Hrvatski suverenisti, Domovinski pokret, Radnička fronta i Most. Stranka Možemo kaže da još nisu usuglasili svoj stav. Malo je čudno da godinu dana nakon izbora to nisu učinili, a mogu doslovno u tjedan, dva. Ako SDP misli preživjeti morao bi se priključiti referendumu. Pozivamo i sindikate, udruge civilnog društva i ugledne pojedince da stanemo svi zajedno i onemogućimo uvođenje eura koji bi napravio ogromne i nepopravljive štete.
U ugovoru o pristupanju piše da se Hrvatska obvezuje uvesti euro, ali nigdje ne piše kada. To može biti za pet ili 30 godina ako do tada ta valuta preživi. Sada je zadnji čas da se pokrenu radnje oko pripreme referenduma koji ne može provesti nijedna stranka sama. Ostavimo po strani sve ono što nas razdvaja i okupimo se oko organizacije referenduma.”
Izvor: Prof. Ivan Lovrinovic
