U posljednjih nekoliko godina Hrvatska je prošla kroz dva izuzetno osjetljiva razdoblja – pandemiju COVID-19 i val velikih demografskih promjena, uključujući intenzivan uvoz strane radne snage. U oba slučaja, građani su postavljali ista pitanja: tko brine o našem zdravlju, i koliko su odluke državnih vlasti u skladu s javnim interesom?
Tijekom pandemije, veliki broj građana osjetio je institucionalni i medijski pritisak da se cijepe – često uz ograničen prostor za raspravu i bez dovoljno transparentnih informacija. Cjepiva su predstavljana kao jedini izlaz iz krize, a svi koji su iskazivali sumnju ili oprez, često su etiketirani kao antivakseri ili teoretičari zavjere. Istovremeno, sada se Hrvatska suočava s izazovima potpuno drugačije prirode: masovnim dolaskom radnika iz trećih zemalja, među kojima je – prema tvrdnjama određenih medicinskih izvora i novinskih izvještaja – zabilježen porast slučajeva zaraznih bolesti poput HIV-a, sifilisa i tuberkuloze.
Tjednik 7dnevno nedavno je objavio prvi veći tekst na ovu temu, potvrđujući ono što se već mjesecima šaptom prenosi na društvenim mrežama – pojedini infektivni odjeli u bolnicama suočavaju se s povećanim brojem pacijenata iz migrantskog korpusa, i to s bolestima koje su u Hrvatskoj bile gotovo iskorijenjene.
S obzirom na to, postavlja se ključno pitanje: tko provodi zdravstveni nadzor nad novopridošlim radnicima? Prema važećim zakonima, svi strani radnici moraju proći osnovni liječnički pregled prije zaposlenja. No, postoji sumnja da se ti pregledi u praksi provode selektivno ili površno, pogotovo kada poslodavci nastoje što prije popuniti radna mjesta.
Zdravstveni aspekti migracija nisu stvar predrasuda, već javnog interesa. Ukoliko su zarazne bolesti ponovno u porastu, građani imaju pravo znati – ne putem statusa na društvenim mrežama, već putem službenih i transparentnih izvješća Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) i Ministarstva zdravstva. Istodobno, važno je sačuvati dostojanstvo svakog pojedinca, bez obzira na podrijetlo, ali i odgovornost institucija da zaštite zdravlje svih građana.
Neodgovorno i neselektivno uvođenje strane radne snage, bez jasno postavljenih zdravstvenih i sigurnosnih protokola, može imati ozbiljne posljedice – ne samo po javno zdravlje, nego i po društvenu koheziju i povjerenje građana u institucije.
Vrijeme je da se otvori javna rasprava – bez cenzure i etiketa. Jer zdravlje i sigurnost hrvatskih građana moraju biti iznad svega.
crodex.net
