U subotu je u Zagrebu održan prosvjed protiv stranke pravomoćno osuđene za korupciju, tzv. HDZ-a. Nažalost, hrvatska tendencija političkoj pasivnosti, uz druge probleme koje ćemo proći u nastavku, još se jednom manifestirala, pa se okupilo podosta manje ljudi od očekivanog (znajući povijest i sadašnjost, a i budućnost, dotične stranke).
Uzroke tome podijelili bismo u 3 kategorije; I) hrvatska politička nezrelost, II) komplicirana globalna politička situacija i III) greške u organizaciji prosvjeda.
I) Politička nezrelost
Hrvatska je, nažalost, još uvijek politički i demokratski nezrela. Nije to ništa čudno s obzirom na to da u demokraciji živimo manje od 30 godina. 45-godišnji bivši jednopartijski komunistički sistem, s aktivnim političkim logorima, s ugušenom slobodom govora, s onemogućenim širenjem “nepodobnog” političkog i društvenog znanja, sa sustavnim pranjem mozga u korist deificiranja diktatora na vlasti, nužno je morao ostaviti traga na političkoj svijesti naroda. Maksimalno nam je, između ostalog, snizio kriterije za ono s čime smo zadovoljni u kontekstu političkih predstavnika i onoga što smatramo adekvatnim sistemom. Krvavi rat, siva privatizacija i postavljanje temelja za kasniju korupciju u začetku nove države također su uvelike odmogli.
Rezultat? Kada jedna demokratski razvijena Norveška doživi aferu s nepravednim korištenjem državne imovine, akteri afere se promptno povuku sa svoje pozicije (radi se o predsjednici sabora: https://twitter.com/ft/status/1461684420109389830), dok predsjednik oporbene stranke u RH za otprilike istu aferu za “kaznu” dobije nastup u prime-timeu državne televizije, očito kako bi pokušao sprati ljagu sa svog imena (https://vijesti.hrt.hr/…/grbin-o-aferi-odvojen-zivot…).
To je, naravno, zrno u pijesku usporedno s aferčinama stranke koja nam 30 godina vodi državu, a koja je već pravomoćno osuđena za korupciju (a svejedno nije niti sama odstupila niti su ju građani kaznili na sljedećim izborima). Zbog kratkoće teksta, spomenut ćemo samo 3 afere zbog kojih bi HDZ, da se radi o politički zreloj državi, odavno otišao u političku povijest.
3 velika društvena događaja doživjeli smo, između gomile ostalih, u Hrvatskoj u posljednje 3 godine. Razorne potrese, globalnu pandemiju i energetsku krizu potaknutu sukobom u Ukrajini. Tijekom svakog od tih događaja članovi HDZ-a su omastili brk.
Prvi se tiče smijenjenog ministra graditeljstva koji je bio zadužen za obnovu države nakon potresa, a koji je umjesto obavljene obnove završio kao prvi ministar koji je za vrijeme mandata pritvoren. Naši sugrađani iz Petrinje, posljedično, dvije godine nakon potresa još uvijek spavaju u kontejnerima.
Druga afera dotiče se ministra zdravstva koji je usred globalne pandemije, tijekom koje je trubio o tome kako smo “svi u ovome zajedno” (i zagovarao oduzimanje temeljnih prava građana), isplatio milijune cvjećarskoj firmi svog poznanika za izradu nefunkcionalnog softvera .
Treća, čini se najgora do sad, otkrila se nedavno kada smo saznali da je HDZ-ovac izvukao milijardu kuna iz INE paralelno s time što su njegovi stranački kolege besramno pozivali građane na stezanje remena i spremnost na “hladnu zimu” zbog energetske krize.
Pola od jedne od tih afera trebala bi, kao što smo rekli, biti dovoljna da nitko ozbiljan ikada više da glas za tu stranku. Nažalost, nakaradni izborni sustav, koji im omogućava da ih njihova stranačka mašinerija održava na vlasti iako čine manje od 17% ukupnog broja birača, u kombinaciji s pasivnošću ostalih birača i većinski slabe političke oporbe dovodi nas u situaciju gdje takvi ljudi ostaju na vlasti neovisno o svojim glomaznim i degutantnim političkim svinjarijama.
Nezrelost se očitava i u tome koliko malo HDZ-u treba da narodu kontinuirano prodaje istu prozirnu priču; potrebno je samo malo promijeniti ruho. Tijekom zadnje mijene HDZ-ove vlasti, usprkos tome što je narod na svoje oči gledao kako jedan od bivših stranačkih predsjednika prima višemilijunsko mito u restoranu, dovoljno je bilo da serviraju novo lice s modernom frizurom koje “dobro poznaje strane jezike”. Za vrijeme tog uglađenog poltronskog poliglota smijenjeno je 20 ministara, većina kojih zbog korupcije.
II) Kompliciranost globalne političke situacije i III) greške u organizaciji prosvjeda
Proxy rat Rusije i Amerike, globalna pandemija, koketiranje s totalitarizmom kao reakcija na tu pandemiju, energetska kriza potaknuta američko-ruskom geopolitičkom borbom, itd., zakomplicirali su cjelokupnu društveno-političku priču, na neki način skrenuvši fokus hrvatskog naroda s onoga što trenutna vlast radi u njihovom dvorištu. Taj je problem povezan i s trećom kategorijom – III) greške u organizaciji prosvjeda, jer su govornici na prosvjedu prolazili svakakve teme, mnoge od kojih su potpuno legitimne i ispravne, no ostavljen je dojam da smo umjesto jednostavnog nabrajanja kristalno jasnih razloga zašto treba raspisati parlamentarne izbore i maknuti HDZ s vlasti gledali miš-maš raznih teza, ali bez finalne i zaokružene poruke prosvjeda. U prilog tome da nije sve do pasivnosti naroda govori i prošlogodišnji (jasno definirani) prosvjed protiv covid mjera na kojem se okupilo 80 000 ljudi.
Politički je naivno očekivati da s unutardržavnog prosvjeda možemo razgovarati o izvlačenju iz okova WHO-a, neovisno o tome što je to potpuno ispravno nakon svega što je WHO radio tijekom pandemije, kada se nismo u stanju ni osloboditi okova HDZ-a. Carl Jung jednom je prilikom rekao da moderan čovjek ne vidi Boga jer ne gleda dovoljno nisko. Čini se da je prosvjed, zbog zbunjenosti ljudi pred svim čudnim fenomenima posljednje tri godine (kako drukčije nazvati činjenicu da ranije spominjane visokorazvijene demokracije od 2020. godine mjestimično djeluju kao punokrvni totalitaristi: pucao na nedostižne stvari te pritom zaboravio “gledati nisko”, odnosno dotaknuti se osnova. Kao i u ostalim životnim stvarima, ne može se trčati prije nego što se nauči puzati. Jedna Amerika se nije uspjela riješiti WHO-a, kako će Hrvatska koja se ne može riješiti stranke koja ju sustavno i bjelodano pljačka 3 desetljeća.
Valja, međutim, odgovoriti i dežurnim kauč-kritičarima, kojima su puna usta kritiziranja prosvjeda, a koji su, iako se nominalno također bore protiv HDZ-a, zadnje 3 godine HDZ-u držali ljestve tijekom njihovog sumanutog covid djelovanja. Organizirajte vi, gospodo iz Telegrama i Indexa, bolji prosvjed od ovoga ako mislite da možete – dapače, mi ćemo vas prvi podržati iako se s vama ne slažemo u 99% ostalih stvari. Pamtimo svi onaj Plenkovićev dignuti kažiprst iz 2020. kada vam je kao maloj djeci govorio kako ćete i što pisati o pandemiji. O političkim predstavnicima ljevice, koji su isto navodno protiv HDZ-a, a koji se ni na jednom anti-HDZ prosvjedu nisu pojavili, ne treba trošiti previše riječi. Možda samo da podsjetimo da su ti “prvaci tolerancije” bez pardona dizali segregacijske ograde na temelju cijepnog statusa građana .
Zaključno, što reći? Dug je put ispred Hrvatske što se tiče političkog sazrijevanja. Dug je put, nažalost, očito i ispred ostatka zapadnog društva, čiji je liberalno-demokratski sistem kroz posljednje 3 godine direktno napadan, te na dosta mjesta dugoročno (nadamo se ne nepopravljivo) uništen. Čini se, međutim, da moramo skromno i postepeno podizati kvalitetu društva – kako onog unutar naših granica tako i šireg. O koketiranju s totalitarizmom zapadnih vlasti, potaknutog globalističkim interesnim skupinama po čijim nalozima državne vlasti na zapadu djeluju, treba na sva zvona pisati, boriti se, upozoravati i smišljati potencijalna rješenja. No, kada se radi domaći prosvjed protiv stranke koju očito (za sada) nije lako skinuti s vlasti, na stolu primarno moraju biti realni politički ciljevi. Kada se pak oni ostvare, uz puno sreće, možemo se samo nadati da ćemo dječjim koracima koračati prema širim popravcima društva.
Izvor:Sapere Aude
