Tiho – i zbunjujuće – međureligijski dijalog (vidi program) pojavio se kao jedna od primarnih tema okupljanja od 1. do 6. kolovoza u zemlji koja je još uvijek velikom većinom katolička
Razmislite o mladim vjernicima koje poznajete, koji protiv bijesnih struja današnje agresivno sekularne kulture, imaju dobrote i hrabrosti javno i ponosno biti katolici.
Što bi nekog takvog motiviralo da, usred žarkog vrućeg ljeta koje mu nudi bezbroj “hladnijih” rekreacijskih mjesta, strpa poneku stvar u ruksak i otputuje u drugu zemlju, možda na drugi kraj svijeta, na vjerski događaj poput Svjetskog dana mladih?
Prilika za susret s vršnjacima koji dijele istu ljubav prema Crkvi, za slušanje nadahnutih govornika, za druženje s Papom, za produbljivanje znanja o svojoj vjeri i možda za osobni susret s Isusom koji će im promijeniti život – sve bi ove sigurno zauzelo visoko mjesto na popisu.
Ali što je s “međureligijskim dijalogom”?
Razmislite o tome. Ako sada niste mladi, nekada ste bili. Bi li to bilo nešto zbog čega bi sjeli u avion, vlak ili krenili na hodočašće pješice do mjesta poput Lisabona u Portugalu?
Nema šanse.
Pa zašto onda organizatori ovogodišnjeg Svjetskog dana mladih ističu upravo to, od svega drugog?
Tiho – i zbunjujuće – međureligijski dijalog (vidi program) pojavio se kao jedna od primarnih tema okupljanja od 1. do 6. kolovoza u zemlji koja je još uvijek velikom većinom katolička. Sudionici će imati priliku obići nekršćanska bogoslužna mjesta, kao što su džamija, sinagoga i hinduistički hram. Program uključuje i “ekumensko slavlje” kojem bi mogao prisustvovati i sam papa Franjo. Organizatori su posebno pozvali protestante, mormone, budiste, muslimane, hinduse i druge da sudjeluju. (Hoće li stvarno doći? Zašto?)
Susreti lokalnih organizacijskih odbora u Lisabonu su još u svibnju dali do znanja da će glavni naglasak biti na ekumenizmu. Svečanosti toga dana uključivale su nastup Ismailitskog zbora, recitiranje hinduističke pjesme i čitanje odlomaka iz Kurana. Možda malo zabrinjavajuće, ali tek ranije ovog mjeseca, kada je novi izabrani kardinal Américo Aguiar, pomoćni biskup Lisabona koji je glavni organizator cijelog događaja, otkrio unutarnji etos koji je u pozadini ovog Svjetskog dana mladih, počela su se javljati zvona za uzbunu.
“Ne želimo preobratiti mlade na Krista ili na Katoličku Crkvu ili bilo što slično”, rekao je, objašnjavajući da želi da se mladi bez obzira na vjeru ili bez nje osjećaju dobrodošli. “Različitosti su bogatstvo u svijetu i svijet će biti objektivno bolji ako budemo sposobni staviti tu sigurnost u srca svih mladih ljudi”, dodao je.
Dok je izabrani kardinal nastojao staviti svoje komentare u kontekst, rekavši da je Svjetski dan mladih poziv na iskustvo Boga, također je za ACI Digital rekao: “Svjetski dan mladih nikada nije bio, nije, niti bi ikada trebao biti događaj za prozelitizam; naprotiv, to je i uvijek treba biti prilika da se upoznamo i poštujemo kao braća.”
Pričekaj trenutak.
Svrha Svjetskog dana mladih uvijek je bila vrlo jasna. Ne treba nikakvo posebno objašnjenje.
“Svjetski dan mladih znači upravo to: tražiti susret s Bogom koji je ušao u povijest čovječanstva po vazmenom otajstvu Isusa Krista”, rekao je 1986. papa sveti Ivan Pavao II.
Papa Franjo je to također jasno rekao 2021. godine kada je pozvao svjetsku mladež u Lisabon 2023. na „duhovno hodočašće“, izrazivši želju da ga mladi dožive „kao pravi hodočasnici, a ne samo kao ”vjerski turisti”!
Cilj je, i treba ostati, spasiti duše, voditi ljude u Raj. Uloga organizatora je poticati najbolje moguće okruženje koje će omogućiti Božjoj Istini i njegovom Svetom Duhu da zapale srca mladih ljudi za katoličku vjeru. Njihovim dovođenjem u džamije, sinagoge i hramove to se neće postići. Neće ni ekumenska slavlja, pa makar Papa bio tamo.
Ovo je ipak – Svjetski dan mladih Katoličke Crkve – a ne nekog drugog.
Izvor: quovadisecclesia.com
