Na Cetinju se kako javljaju mediji okupilo oko 1800 policajaca, koji su osim po gradu raspoređeni na liticama iznad Cetinjskog manastira. Po društvenim mrežama širi se snimka na kojima se vide oklopna vozila policije na putu prema Cetinju. U tako uzavreloj atmosferi prenosimo razgovor s vladikom Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Borisom Bojovićem.
Na Cetinju od jutra se osjeća uzavrela atmosfera. Kod Dvora kralja Nikole osvanule su visoke željezne ograde koje su prosvjednici uklonili. Protivnici ustoličenja na Cetinju pristižu iz raznih gradova pješice i u automobilskim kolonama s nacionalnim zastavama.
Građani su zbog blokada prometnica u stalnom sukobu s policijom. Izvikuje se: “Ovo nije Srbija”, “Izdaja”, pjevaju crnogorske nacionalne pjesme.
Cetinje će sutra biti u centru međunarodne pozornosti. Zabrinutost zbog rastućih tenzija i podjela iskazao je i predstavnik Ujedinjenih naroda. Što očekujete kao vladika Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) 5. rujna na Cetinju?
Očekujemo da će toga dana pobijediti razum, očekujemo da će velikodostojnici Crkve Srbije odustati od nasilnog akta ustoličenja njihovog mitropolita u Cetinjskom manastiru i na tronu svetog Petra Cetinjskog. Ali se zaista nadam da će pobijediti Božija volja i da će po Božijem promislu ostati sačuvan sveti Manastir Crnogorski.
Slušajući izjave patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) i mitropolita crnogorsko-primorskog u povodu ustoličenja stiče se dojam o velikoj koncilijantnosti, zalaganju za mir, je li to zaista tako?
Ispod janjeće kože Crkve Srbije kriju se vučije namjere. Od neusoličenog mitropolita Joanikija II. nismo očekivali bolje jer nikada nije bio čovjek velikih duhovnih, a ni intelektualnih kapaciteta, ali sam se osobno nadao da patrijarh Srbije gospodin Porfirije koji je neosporno duhovnik i veoma obrazovan, ima više utjecaja odvratiti Joanikija II. od nauma ustoličenja na Cetinju. Obojica služe interesima njihove crkve i koliko vidimo hegemonističkim interesima Srbije.
Što se želi nasilnim ustoličenjem mitropolita Joanikija na Cetinju kojem se protive građani privrženi crnogorskoj nezavisnosti, europskim i crnogorskim vrijednostima?
Tim činom ustoličenja mitropolita, koji je izabran u Beogradu, Crkva Srbije jednostavno želi dokazati da ima “pravo” nad duhovnim prostorom Crne Gore. Ono “pravo” koje je dobila 1918. godine silom bajuneta srpskih trupa koje su okupirale Crnu Goru. Tada su nestale Kraljevina Crna Gora, samostalna Crnogorska pravoslavna crkva i detronizirana je dinastija Petrović Njegoš. Taj period je jedan od najtragičnijih u cjelokupnoj tisućljetnoj povijesti Duklje, Zete i Crne Gore.
I pitaju nas zašto baš sada nije dozvoljeno ustoličenje mitropolita iz Crkve Srbije? Jednostavan je odgovor – samo dva prethodna mitropolita Crkve Srbije su ustoličena uz nazočnost patrijarha Srbije i to 1961. i 1990.
U tom vremenu crnogorski narod nije imao obnovljenu državu Crnu Goru i obnovljenu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Cetinjski manastir je bio stoljećima sjedište države i crkve, danas je u vlasništvu Prijestonice Cetinje.
Kako je moguće da jedna kršćanska crkva koja ima sjedište u drugoj državi svoj cilj – ustoličenje mitropolita – želi postići uz pomoć policije, na silu, po cijenu sukoba, ljudskih žrtava, u drugoj državi?
Treba uvjek imati na umu da je Crkva Srbije prvo svetosavska pa tek onda kršćanska, to je taj etnofiletizam u njihovoj crkvi koji im ne dozvoljava da imaju iskren dijalog sa ostalim kršćanima. Crkva Srbije samo provodi političke interese države Srbije i nacionalistickih struktura dijela društva te države.
Što SPC želi poručiti ustoličenjem?
Nasilnim ustoličenjem u Cetinjskom manastiru Crkva Srbije bi dokazala da “srpski svet” zamišljen kao inačica “Velike Srbije” ima punu duhovnu ingerenciju nad Crnom Gorom, da Crna Gora treba odustati od svoje samostalnosti, građanskog i europskog puta.
Međunarodna je zajednica 90-tih mogla spriječiti Miloševića u osvajačkim ratovima. Zašto i sada oklijeva i dopušta nasrtaje na nezavisnu Crnu Goru koje predvode više od godinu dana vrlo agresivno beogradski mediji, vrijeđajući vrlo primitivno građane koji se ne smatraju Srbima?
Međunarodna je zajednica mogla spriječiti mnoge sukobe i nesreće, a ne samo one izazvane raspadom SFRJ. Kod nas ima jedna krilatica: “Europa se pravila gluha, svako svoje interese čuva”. Tako je bilo pred pohod Osmanskih sila na Crnu Goru i kada je knez Danilo tražio pomoć od europskih sila i nije dobio ni odgovor.
Od beogradskih povjesničara i analitičara često se čuje kako je SPC stvorila Crnu Goru…
Nisu to jedine izmišljotine i neistine pojedinih povjesničara iz Srbije i njihovih istomišljenika u Crnoj Gori. Ali zaista najkrupnija je ta da je SPC stvarala Crnu Goru, pa da je to istina onda se sigurno ne bi zvala Crna Gora! Crnu Goru je stvarao i branio crnogorski narod, sada smo zaista sretni da je Crna Gora građanska država i da se ovdje njeguje međunacionalni i međuvjerski sklad i teži se što skorijem prijemu u EU.
Što bi dodali na kraju razgovora?
Želim dodati da se molimo Bogu za mir, ljubav i napredak svih ljudi na cijelom svijetu, a pogotovo u našem okruženju, molimo se da prestane mržnja i zlo, da Gospod prosvijetli umove ljudi koji ne žele dobro ni sebi ni drugima. Apeliramo na sva europska središta da povedu računa o demokratskim pravima koja su ugrožena u Crnoj Gori jer je matični narod Crne Gore – Crnogorci – najugroženiji. Ugrožena su njegova vjerska, nacionalna, jezična prava. Ugrožena je sloboda mišljenja, govora i okupljanja. Napadaju se svi slobodnomisleći ljudi i intelektualci, koji samo brane svoje nasljeđe i ne mire se s predajom svoje kulturne i sakralne baštine “srpskom svetu”. Mi smo slobodna država i takvi ćemo ostati!
Izvor: hkv.hr.
