Na splitskom Županijskom sudu danas je ponovno ispitana 101-godišnja Vjera Andrijić, posljednja preživjela partizanka iz bitki na Sutjesci i Neretvi. Na sud je stigla u pratnji odvjetnika Ante Nobila.
Svjedočenje je bilo povezano s dugotrajnim istragama o događajima u Širokom Brijegu, koja se odnose na monstruozne partizanske zločine počinjene prije više od 80 godina.
Hrvatski narod i Katolička crkva u Hrvata teško su stradali u 20. stoljeću, osobito nakon sloma Drugog svjetskog rata 1945. godine. Tada su komunističke vlasti, predvođene Jugoslavenskom vojskom i partijskom tajnom službom, izvršile brutalne likvidacije tisuća nedužnih ljudi. Posebno su na meti bili franjevci, svećenici i redovnici – duhovni stupovi naroda.
Najpoznatiji primjer je ubojstvo 66 hercegovačkih franjevaca u samo nekoliko mjeseci 1945. godine. Likvidirani su bez ikakvog suđenja, mnogi od njih mučeni su prije smrti. Njihova jedina “krivnja” bila je njihova vjera, njihova narodna pripadnost i moralni autoritet koji su predstavljali u hrvatskom narodu.
Ova sustavna eliminacija franjevaca dio je šireg plana uništavanja katoličkog i nacionalnog identiteta, karakterističnog za komunistički pokret.
Unatoč golemom broju dokaza i svjedočanstava, do danas nitko iz tadašnjih komunističkih struktura nije ozbiljno odgovarao za ove zločine. Pravda nije izvršena – ni moralno, ni pravosudno.
U tom svjetlu treba promatrati i djelovanje pojedinih aktera iz suvremenog pravosuđa, poput Ante Nobila . Odvjetnik Ante Nobilo, poznat po svojoj kontroverznoj ulozi za vrijeme komunističkog režima a kasnije u obrani političkih aktera povezanih s tim režimom, sada je preuzeo slučaj stogodišnje partizanke Vjere Andrijić. Nobilo, koji je i ranije bio angažiran u obrani osoba povezanih s bivšim komunističkim režimom, stajao je uz svoju klijenticu u trenutku kada se suočila s mogućim optužbama zbog monstruoznih zločina tijekom rata.
Osuda Vjere Andrijić bila bi više od individualne osude – ona bi simbolički predstavljala osudu cijelog zločinačkog komunističkog pokreta, koji je 1945. godine krvavo udario na samu duhovnu i nacionalnu kičmu hrvatskog naroda.
Povjesničari, istraživači i sve više javnih intelektualaca pozivaju da se pitanje zločina iz 1945. godine konačno otvori na najvišoj razini. Bez suočavanja s istinom, bez procesuiranja odgovornih i njihovih nasljednika u institucijama, Hrvatska nikada neće do kraja izaći iz sjene totalitarne prošlosti.
Za istinsku pravdu, nije dovoljno samo žaliti nad sudbinom ubijenih franjevaca. Potrebno je, imenom i prezimenom, prozvati i pozvati na odgovornost one koji su odgovorni za zataškavanje tih zločina – od 1945. do danas.
Pravda za ubijene franjevce 1945. nije samo povijest – to je borba za moralni integritet Hrvatske danas.
