PovijestDomovina

Velimir Đerek Sokol-O jednoj mladosti, naglo prekinutoj…

U večernjim satima 12. listopada, tmurne 1991. godine u dvorištu jedne obiteljske kuće u Vukovaru, koja je bila sklonište hrvatskih branitelja, život je položio mladi Imoćanin, Velimir Đerek Sokol. Mlada uzdanica obrane Vukovara, vjerni prijatelj vukovarskog heroja Ivana Anđelića Doktora i izravni kontakt ministra Gojka Šuška svoj život uložio je u temelje Hrvatske.

Rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog. Bio je najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Uz Rajku imao je Velimir i četiri godine stariju sestru Senku. Otac Ante umro je kad mu je bilo samo sedam godina, a Vele, kako su ga zvali njegovi najbliži, u Zagreb je otišao na školovanje nakon osmog razreda.

Sam se probijao kroz život. Bio je vrlo snalažljiv, ali i jako omiljen među ljudima. Još u srednjoj školi zaposlio se kao nosač torbi u zagrebačkom hotelu Esplanadi, gdje je nakon fakulteta dogurao do šefovskog mjesta. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, ostavio je radno mjesto u Esplanadi i kao dragovoljac otišao u rat. Naočit momak kojega su obožavale djevojke s ponosom je uvijek isticao svoje domoljublje zbog kojega je bio i zatvaran, a kada ga je trebao dokazati i djelom, nije se dvoumio ni trenutka, ostavio je sve, uzeo pušku i otišao u Vukovar.

O Sokolu, kako je sam sebi dao nadimak, i danas pričaju mnogi. Sjećaju se vedrog, uvijek nasmijanog i zabavnog mladića koji je ostavio posao u Zagrebu, u hotelu Esplanada te svoju obitelj u Imotskom i otišao u tadašnji ovozemaljski pakao, na istok Hrvatske, u Vukovar. Bez znanja majke i uz sestrine vapaje da ne ide, odluka je bila konačna. U Vukovar je stigao 27. rujna 1991. godine.

“Znači, njega Šušak šalje, to mi je rekao, kao svog izvjestitelja koji će mu slati prave i istinite informacije iz Vukovara. I on dolazi, nikome se ne javlja, nego dolazi s tim dragovoljcima 27.-og i snima situacija četiri, pet dana. I dolazi on tako jedan dan do mene i Ivice Arbanasa Lipog, prvog zapovjednika obrane grada Vukovara. Sjedne do mene dok sam ja za minobacačem i pita me: Ti si Doktor? Odgovaram mu: Jesam. A on će meni: Mene Šušak poslao u Vukovar. Pogledam ga i kažem: Baš tebe? A on: Baš mene.”, prisjeća se Doktor.

đerek
Velimir Đerek – Sokol sa suborcima

“U jednom od najjačih napada na Sajmište, 2. listopada, uspješno smo se obranili, ali uz velike žrtve, mnogo ranjenih i poginulih, među kojima i heroj Sajmišta, zapovjednik satnije Petar Kačić. Naš novi prijatelj Vele, kako se predstavio, bio je idealan da preuzme Motorolu i zapovjedništvo umjesto Kačića. Nije imao izbora. Najviše je vremena proveo sa mnom, ispitujući me o neprijateljskim snagama i našim mogućnostima, možemo li se pomaknuti, zauzeti položaje od neprijatelje. Sam je sebi odredio ime na Motoroli, Sokol.

Kada bismo odbili neki napad, ja sam neprijateljske vojnike pozivao da šalju nove snage i da slobodno pokupe sve poginule koji su ostali u našem području jer tad nećemo pucati na njih. Takvim razgovorima sam dizao moral našim braniteljima, prikazujući veličinu naših snaga.”, istaknuo je Doktor.

Sokolovih “600 Imoćana” doprinosilo je moralnom jačanju hrvatskih branitelja, a unosilo je nemir u neprijateljske srpske snage. O vrijednosti jednog čovjeka i njegove karizme govori i činjenica da hrvatski branitelji u Vukovaru nisu dopustili protivničkoj strani da saznaju istinu o Sokolu nakon pogibije. On je za njih bio itekako živ.

Velimir Đerek Sokol bio je jedan od brojnih mladića koji je i prije odlaska na ratište znao da se kući neće vratiti. On je imao 26 godina kada je to shvatio. Velimiru nije padalo na pamet bježati, ugošćavati na hrvatskom tlu četnike i profesionalne vojnike JNA koji su svakodnevno, više mjeseci, razarali svaku kap života u Vukovaru. Velimir nije ostao raditi u Zagrebu, nije se skrivao, izbjegavao, nije se sklanjao s prve crte obrane. Velimir je ponudio ono najvrijednije što je imao, to je svoj život. Takvu nesebičnu žrtvu smo obavezni poštovati, cijeniti i prisjećati se. Dužnost hrvatskog naroda je ne zaboraviti svaki pali život za domovinu i opstojnost hrvatskog naroda na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

U vremenu kada su pojedinci “kalkulirali” gdje bi trebali biti i kojoj se strani prikloniti, Velimir je odabrao jedinu ispravnu – boriti se sebe, svoju obitelj i svoj dom.

O njemu je govorila i njegova sestra Senka.
“Nemoj ići, molim te, tamo nema nikog našeg!”, govorila je Rajka, a on joj je odgovorio:

“Kako nema, sestro? Pa sve su to moja braća, i oni Hrvat iz Drinovaca i onaj iz Širokog i onaj iz Amerike.”

Braneći Vukovar, Velimir Đerek – Sokol poginuo je na Sajmištu 12. listopada 1991. Nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan je uz sve vojne počasti u rodnim Vinjanima 23. svibnja 1998. godine.

Bio je zapovjednik i junak obrane grada Vukovara. Promaknut je u čin pukovnika HV – a, odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata te Ordenom Bana Jelačića.

O jednoj mladosti, naglo prekinutoj…

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button