Kažu da su Zagreb preuzeli “novi ljudi”, da je došlo vrijeme “transparentnosti” i “odgovornog upravljanja”. No, sve je jasnije: promijenila se ekipa, ali ne i princip. A istina je takva da se većina građana ne usudi izgovoriti naglas — jer bi značilo priznati vlastitu odgovornost.
U Zagrebu se ništa suštinski nije promijenilo. Samo je umjesto Bandićeve mreže, došla Možemoska mreža, još gladnija i ambicioznija. Razlika? U imidžu, ne u mentalitetu. Tko god je glasao za jednog ili drugog, a nije dio tog strogo zatvorenog kruga, ili ne razumije funkciju grada ili svjesno glasa protiv njega.
Glasači kojima dokazi ne znače ništa
Bez iluzija – nijedan dokaz, nijedna analiza, nijedna afera neće promijeniti mišljenje glasača koji se identificiraju s osobom, a ne s odgovornošću. Isto je vrijedilo i za Bandića: milijunske afere nisu ga maknule. Isto vrijedi i za Tomaševića.
To nisu građani, to su navijači, i to je glavni problem. Nisu prigrlili ovaj grad kao svoj dom, već kao poligon za ideološku borbu ili osobne sitne interese.
Aplikacija kao simbol: Moje Sljeme = Medvednica
Evo bjelodane, jednostavne, lako provjerljive činjenice. 2021. godine, gradska vlast pod Bandićem razvila je aplikaciju “Moje Sljeme”. Nova vlast 2024. predstavlja identičnu aplikaciju pod drugim imenom – “Medvednica”. Čemu to, ako ne da se isti proizvod dvaput naplati iz gradskog proračuna?
Gdje je odgovornost? Gdje su novinari? Gdje su svi oni koji su prije tri godine urlali o uhljebima i trošenju javnog novca?
Možemoske udruge – zlatna žila crpljenja proračuna
Polako se, ali ipak, počinje govoriti i o onome o čemu je bilo zabranjeno pričati – možemoskim udrugama, kanalima za preusmjeravanje milijuna kuna našeg novca u ruke kućnih prijatelja, partijskih saboraca i aktivista.
To je sustav par excellence. Deseci, stotine udruga – formalno neovisnih, a neformalno umreženih do srži – dobijaju milijune kuna godišnje iz gradskog proračuna. Upravni odbori tih udruga puni su bivših i sadašnjih “možemovaca”, njihovih partnera, rodbine, školskih i partijskih prijatelja.
Da je ovo radio netko drugi – bio bi u Remetincu
Zamislimo suprotan scenarij: da HDZ-ov gradonačelnik milijune kuna dijeli Dinamovim navijačima, a udrugama upravljaju njegovi frendovi s kojima je 20 godina pio, putovao i tulumario. Bi li se mediji raspisali? Bi li DORH reagirao? Bi li se pričalo o sukobu interesa? Naravno da bi.
Ali kad to rade “naši”, kad su ti isti ljudi nosili transparente na Cvjetnom i zvali se “aktivisti” – onda je sve to transparentno, društveno korisno i – normalno. U socijalističkoj prčiji, udruge su sveta krava.
Znam da će se mnogi naljutiti. Ali nije naš posao govoriti vam ono što želite čuti, nego ono što morate čuti, ako želimo bilo kakav ozbiljan pomak.
Ako si još jedan od onih koji misli da “njihovi kradu s razlogom”, onda si problem ovog grada, a ne njegovo rješenje.
Zagreb nije ničija krava muzara. Ali takvim ga radimo mi – svojim šutnjama, svojim izgovorima i svojim besramnim biranjima istih ljudi u novim kostimima.
Izvor:Thomas Bauer
