Jezik je maleni ud, ali može biti oštar poput mača. Ovih dana to su osjetili obojica hrvatskih sportaša i nogometaša. Dok će određeni broj navijača, novinara i sportskih djelatnika odabirati stranu, zavisno o svojim interesima i svjetonazoru, smatram da je puno bolje stati na loptu, primiriti se i učiniti sve što je moguće da se njih dvojica ispričaju jedan drugome.
Imam potpuno razumijevanje za izjave obojice, jer su iskrene i iz srca. Koliko god je Bruno Petković s visoka napao i osudio izjavu Roberta Jarnija, neću mu uzeti za zlo, niti ću ga pozivati na kućni odgoj. On voli svoj klub Dinamo i naravno da ga je zaboljela izjava jednog od najboljih hrvatskih nogometaša.
S druge strane, Robert je cijeli svoj sportski život, dok je igrao na domaćim travnjacima imao na suprotnoj strani Dinamo. Ne moram pisati o rivalitetu između Hajduka i Dinama. Nešto slično imamo i u Srbiji, gdje je poznato veliko rivalstvo između Crvene Zvezde i Partizana.
Od malena nas pitaju za koji klub navijamo, bez obzira na sport i naše afinitete. Prirodno je da nam na prvom mjestu budu klubovi iz našeg rodnog mjesta, ali isto tako nije neprirodno, ako neki od nas navijaju za klubove iz drugih gradova ili država.
Kao što su danas neke korporacije snažnije i utjecajnije od pojedinih država, tako je i profesionalni sport odavno izašao iz okvira bavljenja sportom zbog zdravlja i natjecanja. Busati se u prsa i isticati svoje domoljublje je smiješno, a to nas na kraju i jako puno košta.
Sretan sam kada neki od hrvatskih klubova pobijede, ali nisam previše tužan u slučaju da izgube. Na kraju krajeva, to je sport i ne može uvijek samo jedan klub pobjeđivati. Meni će biti draže da Dinamo pobijedi u okršaju sa španjolskim klubom, ali poštujem i sve navijače Betisa, uključujući i gospodina Roberta Jarnija.
Nije u mojim očima zbog toga Robert manje Hrvat, ili ga zbog njegovog stava treba smijeniti s mjesta izbornika hrvatske nogometne reprezentacija U-17.
Sjećam se kada sam kao maleni ostajao do kasna kako bih gledao neki film. Majka bi mi rekla kako su oni po danu snimali film i zaradili svoju plaću te me savjetovala da čuvam svoje zdravlje jer je san važan za ljudski organizam.
Isto možemo primijeniti i kod sportaša. Uz svu čast da nastupaju za svoj klub ili da nose na srcu grb domovine, većina njih gledaju sebe i kako što više zaraditi novca ili nekih drugih benefita. Rijetko kada ćemo vidjeti ili doživjeti da netko od sportaša prepusti svoje mjesto nekome drugome za koje smatraju da su u tom trenutku bolji i kvalitetniji. Još manje ćemo imati prilike gledati kako oni sa trona skidaju svoje medalje i stavljaju ih oko glava onih koji su bili zadnji po sportskom rezultatu.
Svijet koji živi u nama je jedini stvaran svijet, bez obzira kako nas drugi promatraju. U mom svijetu Mir, Ljubav, Zdravlje i Obitelj su najvažniji i najdragocjeniji. Želim od srca Brunu i Robertu da smognu snage i da oproste jedan drugome. Koliko god voljeli svoje klubove, volimo i klaunove, koji nas nasmijavaju i donose radost.
Izvor:You Are the Top
