Prije 24 godine, 31. srpnja 1998. godine u Travniku je, u središtu grada, od podmetnute eksplozivne naprave s daljinskim aktiviranjem, poginuo dvadeset petogodišnji travnički policajac povratnik, Anto Valjan.
Eksplozija se dogodila oko 6 sati ujutro. U trenutku kada je Valjan nakon završene noćne smjene napuštao zgradu Policijske uprave i kretao se ka svom nedaleko parkiranom automobilu, piše vitez.info
Pedeset dana ranije, 12. lipnja, u travničkom prigradskom naselju Lovrići, ubijen je dvadeset sedmogodišnji policajac, također povratnik, Perica Bilić. I on je poginuo od eksplozivne naprave podmetnute pod njegov automobil parkiran u dvorištu obiteljske kuće.
Nagovještaj ovih i ovakvih zločina dogodio se nešto prije, 8. svibnja iste godine, kada je na policijsko vozilo u kojemu su bili policajci Josip Perkić i Vjekoslav Kolenda otvorena rafalna paljba iz automatskog oružja. Napad iz zasjede se dogodio na putu Han Bila – Bila, u mjestu zvanom Zukića most, u općini Travnik. Samo spletom sretnih okolnosti ostali su neozlijeđeni iako je vozilo izrešetano.
Pola godine kasnije, 9. veljače 1999. godine, snažna eksplozija je uništila osobni automobil travničkog policajca, trideset dvogodišnjeg Vlade Stojaka. Eksplozija se dogodila tek dvadesetak metara od zgrade PU Travnik, a Stojak je zadobio teške i po život opasne ozljede.
Na žalost, nijedan od ovih terorističkih akata nije razriješen i pored, bar tako se tvrdilo i još uvijek se tvrdi, upornih nastojanja i istraga (?). A nisu razriješeni, a po svemu sudeći nitko ih više i ne pokušava razriješiti, ubojstva travničkih Hrvata povratnika:
Fabijana Babića (1925.), 16. veljače 1997.., Luke Jezerčića (1938.) i sina mu Pere (1970.), 30 kolovoza 1997.., Ivice Domića (1967) 26. listopada 1997. godine, Joze Kafadara (1945.), 27. svibnja 2014. godine… i niz drugih zločina i terorističkih akata čiji cilj je bio zaustaviti, ili bar značajno usporiti, povratak prognanih Hrvata koji je u to vrijeme bio vrlo dinamičan, pa i masovan. I cilj je, nema dvojbe, u potpunosti uspio.
