Prava pitanja Profiriju I.dio.
Nedavno je novinar HRT-a otputovao u Beograd kako bi napravio intervju sa novoizabranim patrijarhom SPC-a Porfirijem. Takvo se ulizivanje i sluganstvo teško može negdje drugdje vidjeti. Bilo je puno reakcija u Hrvatskoj ali nekako nitko nije naveo prava pitanja koja je novinar morao postaviti Porfiriju. I, ne samo njemu nego i široj javnosti.
Slijede prava pitanja koja, po nama, moraju biti postavljena Porfiriju.
ZAKONI HRVATSKOG KRALJEVSTVA
Svi su u Hrvatskoj primijetili da je taj intervju objavljen na dan svetog Josipa, uobičajeno nazvanog „zaštitnikom Hrvatske i Hrvata”, a na temelju odluke Hrvatskog sabora od 10. lipnja 1687., kojom je sveti Josip proglašen za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Priznajući takvu odluku, logično slijedi da je Republika Hrvatska nasljednik Hrvatskog kraljevstva.
Prije pet godina (2016.) povodom dolaska turskog predsjednika Erdogana veličanstveno je proslavljena stota obljetnica zakonitog djelovanja Islamske zajednice u Hrvatskoj, čije djelovanje je svjetski primjer međureligijske tolerancije koja je sastavni dio svetonazora hrvatskog naroda. Taj zakon godine 1916. donio je sabor Hrvatskog kraljevstva (službeno: Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija). Taj događaj također je dokaz da je Republika Hrvatska nasljednik Hrvatskog kraljevstva.
U Austrijskom carstvu 1791. pravoslavci dobivaju puna građanska prava. „Zakonskim člankom XX. iz 1848. ugarski sabor svim grčko-iztočnjacima pod ugarskom krunom jamči slobodu upravljanja poslova školskih i crkvenih pod državnim nadzorom. Člankom XXX. ugarskoga sabora iz 1868., sabor je zajamčio, da pod ustavnim putem izvršivanim nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona – u svojih crkveno-narodnih kongresnih svih pravoslavaca pod ugarskom krunom autonomno uređuju i upravljaju svojim crkvenim i školskim poslovima i zakladama, koje za te poslove imaju.”. Ista prava na isti način jamči i Hrvatski sabor u odlukama iz 1861., 1865., 1877. i 1884. te Zakonom o pravoslavnoj crkvi od 24. ožujka 1887. U okviru ovih zakona nema niti Srba niti SPC, nego je sve „…pod nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona.” a zemaljski zakoni odnose se na Hrvatsko kraljevstvo i njegovoj pravoslavnoj crkvi.
Svi ti zakoni dokazuju neupitnu činjenicu da je više od 200 godina postojala Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima koji je povijesni hrvatski grad, a postaje dio Srbije tek 1946. kad ga Maršal i hrvatski komunisti poklanjaju bratskoj Srbiji. Poglavar Karlovačke arhiepiskopije nosio je titulu Patrijarh Hrvatski.
Samo kad je u pitanju pravoslavlje u Hrvatskoj, RH oštro odbija biti nasljednica Hrvatskog kraljevstva i baš ti zakoni ne vrijede u RH.
NEKRŠĆANSKA SPC
Za sebe SPC tvrdi da je „svetosavska” jer za njih je sveti Sava entelehija (grčki: entelekhija), odnosno, savršenstvo (samoostvareni oblik bića, organizam koji postoji sam po sebi), dakle, ravan Bogu.
Nama kršćanima je to Isus Krist pa zato smo i kršćani.
PITANJE br.1: Je li SPC kršćanska crkva ili svetosavska?
HERETIČKA SPC
Ne postoje više vrsta pravoslavlja. Svaka suprotna tvrdnja je hereza ali SPC tvrdi kako vjera koja ona zastupa je srpsko-pravoslavna!
PITANJE br.2: Smatrate li da postoji posebna inačica pravoslavlja koja bi mogla biti nazvana SRPSKO-PRAVOSLAVNA VJERA?
SPC I ETNOFILETIZAM
Pravilo br. 38 IV Ekumenskog koncila (678 g.) govori da „redosljed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”. Od toga slijedi da je Crkva vezana za teritorij. Etnofiletizam je osuđen od Carigradskog sabora 1872. kao hereza, koja tvrdi da je crkva vezana za narodnost/pleme, a ne za teritorij. Sada SPC koja je pravoslavna crkva Srbije proglašava se pravoslavnom crkvom Srba.
PITANJE br.3: Je li SPC pravoslavna crkva Srbije ili pravoslavna crkva Srba.
IZMIŠLJENA POVIJEST SPC
Rastko Nemanjić (monah Sava) protukanonski odvaja Ipeksku (Pećku) episkopiju od Bugarske Ohridske arhiepiskopije 1219. bez dozvole nadređenog Ohridskog arhiepiskopa Dimitrija Homatiana.
PITANJE br.4: Na temelju kojeg dokumenta sad SPC tvrdi da je monah Sava stvorio SPC?
Po prvi se puta u nekom crkvenom dokumentu SPC spominje u Ustavu SPC iz 1947. Dakle prije toga sam pojam Srpska pravoslavna crkva ne postoji.
PITANJE br.5: Na temelju kojeg dokumenta sad SPC tvrdi da je 1219. monah Sava stvorio baš SPC? Jeli uopće nešto stvorio? Na temelju kojeg crkvenog kanona?
Povijest SPC govori:
„…Car Teodor I. Laskaris i patrijarh Manuil odlučili su da Sava bude „rukopoložen” za prvog srpskog arhiepiskopa. Prema starim srpskim ljetopisima, to se dogodilo tijekom 1218. ili 1219. (6727)…„
PITANJE br.6: Kako to da je Carigradski patrijarh Manuil donio odluku za Ohridsku arhiepiskopiju, koja kao autokefalna crkva nije nikome podređena pa niti njemu. Otkud znamo da se je to uopće dogodilo?
Povijest SPC govori:
„…Ohridski arhiepiskop Dimitar Homatijan je u svibnju 1220. uputio protestno pismo Savi. U pismu prigovara Savi da je monah, to jest da je nekanonski uzdignut za arhiepiskopa jer prije toga nije bio rukopoloženi episkop…”
Monah je član monaškog bratstva (fratar), nije dio crkvenog klera. Da bi mogao postati „arhiepiskop” mora najprije biti rukopoložen za đakona, zatim za svećenika (jeromonah) i najzad za episkopa koji nakon što je već rukopoloženi episkop može dobiti administrativnu dužnost „arhiepiskop”.
PITANJE br.7: Kako je monah Sava mogao postati arhiepiskop i poglavar crkve usprkos tome što nije dio crkvenog klera?
Episkopa rukopolažu (posvjećuju) najmanje dvojica episkopa. Crkveni kanoni zabranjuju da episkope iz jedne crkve rukopolažu svećenici ili episkopi iz druge crkve.
PITANJE br.8: U slučaju da je Sava bio rukopoložen za episkopa to su mogli učiniti samo episkopi, koji nisu iz Ohridske arhiepiskopije. Tko su ti episkopi i iz koje crkve?
Ruski povjesničar Pavlov pronašao je i objavio poslanicu četvorice istočnih patrijarha iz 1531. upućenu bugarskom Ohridskom arhiepiskopu Prohoru u kojoj oni objavljuju da nikad nije postojala priznata srpska crkva. Svi svjetski povjesničari znaju za taj dokument, njega je prije 140 godina Ilarion Ruvarac objavio u Glasniku. Tekst tog dokumenta objavio je i Hrvatski arhiepiskop Aleksandar u svojoj knjizi „Hrvatska pravoslavna crkva – bila je, jest i bit će“, Zagreb, 2017., str. 46.
PITANJE br.9: Kako to da su svi poglavari pravoslavnih crkava godine 1531. potvrdili da do tada nije postojala priznata srpska crkva a 488 godina kasnije SPC slavi 800 godina postojanja?
Prije dvije godine su srbijanski mediji objavili intervju Carigradskog patrijarha Vartolomeja koji tvrdi da nije istina da SPC postoji od 800 godina.
PITANJE br.10: Laže li Carigradski patrijarh Vartolomej?
Godine 1741. po narudžbi Pečkog patrijarha Arsenija IV. u Beču je objavljena knjiga pod naslovom „Stematografija“ čiji je autor Bugarin Hristofor Žefarović (Христофoръ Жефаровичъ). Žefarović navodi kakva je službena titula Arsenija IV. – „Arhiepiskop i patrijarh svih Srba, (dio) Bugara, Zapadnog Pomorija (dio Slavonije), Dalmacije, Bosne, obje strane Dunava i cijelog Ilirika.”. Dakle pored ostalih spominju se i Srbi ali ništa od SPC ili „Srpske” Pećke patrijarhije.
Godine 2017. srbijanski patrijarh dodao je svojoj tituli i titulu Patrijarh Pećki.
PITANJE br.11: Smatrate li da je taj čin svojatanje teritorije drugih država – Bugarske, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova suprotno crkvenim kanonima?
U isto to vrijeme (1741. kad je objavljena „Stematografija”) u Srijemskim Karlovcima već 50 godina postoji autokefalna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva – Karlovačka arhiepiskopija. U slučaju da su Pećkomu patrijarhu podređeni svi Srbi kao što to govori njegova titula, to je dokaz da u Hrvatskoj u to vrijeme Srba nema (jer onda ne bi bio Pećki patrijarh poglavar SVIH Srba) niti je Karlovačka arhiepiskopija srpska crkva, nego pravoslavna Crkva Hrvatskog kraljevstva suvremenije rečeno Hrvatska pravoslavna crkva!
Vi kao Srpski patrijarh nosite i titulu Arhiepiskop Karlovački unatoč tome što Pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva (Karlovačka arhiepiskopija) nikad nije donijela odluku za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS (koja nije SPC).
PITANJE br.12: Smatrate li da je taj čin svojatanje teritorije drugih država – Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Italije, Rumunjske suprotno crkvenim kanonima?
Znamo da na popisu stanovništva iz 1802. u svih 7 hrvatskih područja u Austrijskom carstvu Srba nema. Od sveukupno 1 678 000 stanovnika bilo je 410 000 pravoslavaca – svi Hrvati.
PITANJE br.13: Otkud sada Srbi u Hrvatskoj?
Po § 1, II. dijela previšnjeg reskripta od 10. VIII. 1868. (objavljenog u Zborniku zakona i naredaba valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju god. 1868, kom. VI. br. 18) crkvene općine imale su se zakonito zvati “Grčko-istočna mjestna crkvena općina”, a ona u Zagrebu nadjela si je samovoljno u mjesnome statutu naslov: „srbske pravoslavne mjestne općine u Zagrebu”. Sve to je kršenje crkvenih kanona, a slično tomu SPC ne priznaje samostalnost nekih svojih općina u Australiji i Novom Zelandu. Evo kako je sve to vrlo kvalitetno u svom članku obrazložio jedan svećenik SPC:
„Pravoslavna crkva ne prihvaća teorije zapadnih kanoničara da je imovina Crkve vlasništvo lokalne crkvene zajednice ili države. Iako su ovo besmislice, one imaju odjeka među prostima…“
izvor: HPC
