Na često postavljano pitanje što ne valja s hrvatskom desnicom teško je odgovoriti unutar razumnog vremenskog okvira. Odgovor zahtijeva zaseban esej ili knjigu. No svaki domaći izbori nude površne manifestacije dublje truleži koje mogu poslužiti kao svojevrsni rezime te opširne tematike.
Pa tako, u predizbornoj kampanji za lokalne izbore u Zagrebu, vidimo da nijedan predstavnik takozvane desnice ne proziva niti kritizira vladajuću stranku zbog njezinih dokazano radikalnih ideoloških stavova. Naravno, da bi za to bili sposobni, morali bi biti istinski konzervativci, a ne centristi i liberali preobučeni u podobno ruho, te usto barem iole intelektualno potkovani u bogatoj tradiciji zapadnog konzervativizma.
Oni, nažalost, većinom nisu nijedno od toga, pa o stranci koja podržava vršenje eksperimentalnih operativnih zahvata na maloljetnicima u ime krajnje upitne rodne teorije razglabaju u okvirima toga da njezini članovi nisu komunalno sposobni. O stranci koja sustavno provodi kulturnu hegemoniju i vandalski pretvara grad u svoje progresivno igralište govore kao o simpatičnim zbunjolama.
Dok selo dakle gori jer ga je netko potpalio, oni kritiziraju brzinu nabavke šibica kojima je potpala izvršena.
SapereAude
crodex.net
