Koliko god je foteljaš, ništa manje nije ni ublehaš. Punih 12 godina trlja gu**** na stolicama Predsjedništva, a da se ne može pohvaliti baš nijednim rezultatom. Sve se svelo na sitnopopulističku priču poput napuštanja intervjua sa srbijanskim novinarom i poteza koji, jednostavno, ništa na znače za građane.
On je Željko Komšić – foteljaš i ublehaš.
Ne treba zaboraviti, on je i Hrvat koji u Posušje i Široki Brijeg ne ide „ni telefonom“. To je čovjek koji je u svađi s najvećim brojem pripadnika naroda populacije koju „predstavlja“ i kojeg bira drugi narod.
Tu i tamo će zakuhati kašu nekom kafanskom izjavom i tako sebi pokušati produžiti politički život, potpuno svjestan da nema kapacitet za bilo kakav ozbiljan politički angažman.
Facebook stranica HRHB Busovača piše kako su možda neki primijetili da je Komšića upadljivo manje po medijima otkako je SDA izgubila vlast. Tu i tamo poneka obljetnica Armije, malo do Ukrajine i to je to…
Nema više svakodnevnog medijskog teroriziranja o njegovim mišljenjima i stavovima.
Što nas neminovno navodi na razmišljanje – Što bi bilo s Komšićem da ga Lagumdžija nije iskopao i postavio za člana Predsjedništva?
Gdje bi bio taj lik? Što bi radio?
Naša je pretpostavka da bi bio državni službenik a poslije posla se opijao u nekoj birtiji. Do danas bi izgledao kao na slici.
Ono što je bitno da shvatimo jeste da prije Komšića (govorimo o periodu prije 2006.) Herceg Bosna je bila tabu u hrvatskim krugovima. Političari su je izbjegavali spominjati, zastave Herceg Bosne su bile prava rijetkost, a narod se bojao te teme.
Nakon Komšića imamo renesansu Herceg Bosne.
Nije to naravno bila njegova namjera, ali ne smijemo biti nezadovoljni. Ovaj lik je trajno upozorenje što nam se dogodi kad spustimo gard.
Stoga, živjela Herceg Bosna!!!
