Kultura

STJEPAN ĐUREKOVIĆ UBIJEN OD STRANE ZLOČINAČKE UDBE 28.07.1983

Stjepan Đureković bio je hrvatski disident, poduzetnik, književnik, publicist, rodoljub i borac za istinu koji je ubijen od jugoslavenske tajne policije UDBE, u atentatu u Njemačkoj, nakon što je napustio Jugoslaviju.

Stjepan Đureković rodio se u Bukovcu kraj Petrovaradina 1926., godine. Tijekom Drugoga svjetskog rata Đureković je izbjegao službu u oružanim snagama NDH i pridružio se partizanima. Postao je članom Komunističke partije. 1951., godine diplomirao je iz gospodarskih znanosti na sveučilištu u Beogradu. 1954., godine postao je komercijalni direktor male tvornice metalne industrije u Osijeku a 1956. godine prešao je u rafineriju ulja u Sisku koja je 1964. godine postala sastavni dio INE. Napredovao je do visokih položaja unutar INE, gdje je bio jednim od uspješnijih direktora, a početkom 1980-ih godina zbog svoga posla održavao je sastanke s članovima Saveznog izvršnog vijeća SFRJ.  

Jugoslavenske vlasti zabrinjavala je mogućnost Đurekovićevoga svjedočenja u procesu protiv Špiljka. Početkom 1982. godine Mika Špiljak se obraća Juri Biliću, članu CK KPH, lažno optužujući Đurekovića kao glavnog krivca za aferu u INI, tražeći od Bilića likvidaciju Đurekovića. Iz tih je razloga Đureković emigrirao 1982. godine u Njemačku, gdje se je uključio u hrvatski nacionalni odbor.  Zajedno s Ivanom Botićem objavio je knjigu Jugoslavija u krizi, u kojoj je tvrdio kako u Jugoslaviji vlada velika stopa inflacije i nezaposlenosti i da Jugoslavija iskorištava resurse Hrvatske.

Tijelo Stjepana Đurekovića nakon ubojstva

Đureković kao da je slutio  kakva ga sudbina čeka. Neposredno prije smrti znakovito je izjavio:

Jedino čega se plašim je to da će Udba od sada još upor­nije tragati za mnom i mojim sinom da nas ubije. Ali kod toga se ne plašim smrti, nego isključivo toga što će me tako onemogućiti da se skupa s našim narodom vratim u slo­bodnu državu Hrvatsku i da uživam u tom velikom trenutku naše narodne povijesti, te posebno da svu energiju stavim na raspolaganje našoj novoj državi kako bi što prije počela funkcionirati na dobrobit našega naroda.

I došao je taj kobni četvrtak. Đureković je između 10 i 11 sati ujutro napustio svoj minhenski stan. Stigavši u Wolfratshausen vozilo je iz sigurno­snih razloga, kao što je uvijek činio, parkirao podalje od tiskare. Nakon čega je u poštanskom uredu preuzeo pisma iz svog pretinca. Potom se napokon uputio u tiskaru: negdje između 11 i 11:30 sati otključao je ulazna vrata, ušao u adap­tiranu garažu te položio rukopis na fotokopirni uređaj koji se nalazio na kraju srednje prostorije. Đureković nije znao, nije mogao znati, da su njegove ubojice u noći od 27. na 28. srpnja neopaženo ušle u tiskaru pomoću ključa, ponavlja se u presudi, koji im je Prates dao posredstvom Perkovića. Čekali su ga u zasjedi:

Nakon što je Đureković, koji nije slutio konkretan napad, položio članak na fotokopirni uređaj i okrenuo se radi odlaska, dva počinitelja pucala su u njega jedan za drugim s namjerom da ga usmrte.

Počinitelji su koristili dva pištolja, jedan marke „Ceska”, drugi marke „Beretta”. Đurekovića su prvo pogodili u desnu ruku (prostrijel) i u obje nadlaktice (prostrijeli). Zbog toga je Đurekoviću bilo moguće napraviti još nekoliko koraka prema izlazu. Dok je bježao dva puta je pogođen u leđa, u području lumbalne kralježnice (strjelna rana) i pluća (prostrijel). Učinak tih pogodaka bio je zaustavljanje njegova daljnjeg bijega; u zgrbljenom položaju došao je gotovo ispred drvenih garažnih vrata gdje je stao. Tamo mu je u svakom slučaju jedan od počinitelja zadao više ciljanih udaraca u glavu s predmetom koji je sa sobom donio, vjerojatno mesarskom sjekirom. Dureković je već kod prvog udarca pao pokraj drvene palete koja se nalazila u ulaznom prostoru. Đureković je zadobio središnju cerebralnu paralizu kao i unutarnja krvarenja te je nekoliko minuta nakon toga preminuo. Počinitelji su uzeli ključ garaže od žrtve i udaljili su se od mjesta počinjenja kaznenog djela bez da su viđeni i identificirani.Stjepan Đureković pokopan je 3. kolovoza 1983. na minhenskom groblju Neue Waldfriedhof.

Književno stvaralaštvo

Đureković je u kratkom razdoblju u nakladi osobnog poduzeća Kroatisches Buch (u impresumu je, međutim, stajalo Published by International Books – USA), izdao pet knjiga.

JA, JOSIP BROZ - TITO  STJEPAN ĐUREKOVIĆ

JA, JOSIP BROZ TITO – U ovom romanu radnja počinje od razlaza sa Staljinom 1948. i traje sve do Titove smrti. Najveće ličnosti komunističke Jugoslavije opisane su pod pravim imenom, a i svi događaji su istiniti. To je zapravo skandalozna i grozna povijest tog razdoblja s diktatorom Titom kao glavnim „ junakom”  U romanu su opisani mnogi javnosti nepoznati događaji i državne tajne.

KOMUNIZAM: VELIKA PREVARA – To je roman u kojem je opisan život radnika u surovoj komunističkoj svakidašnjici jedne tvornice u Zagrebu, te potpuni fijasko komunističkog gospodarskog sustava i tzv. radničkog samoupravljanja. Radnici su potlačeni, izrabljeni i mrze komunizam koji im čak zabranjuje i slobodno ispovijedanje vjere.

SINOVI ORLA – To je uzbudljivi roman o teškom položaju i stradanju Albanaca u Jugoslaviji, te je data istinita slika o ustanku koji je započeo u proljeće 1981.

CRVENI MANAGERI – To je roman koji prikazuje život i rad direktora menagerskog sloja u komunističkoj hijerarhiji. Taj sloj se svakodnevno u praksi suočava s gospodarskim i političkim problemima komunističke države, pa je tu opisana sva impotentnost i pogubnost komunističkog sustava. Naravno, prikazan je i skandalozni privatni život ove kaste, pa je i ovaj roman vrlo zanimljiv.

SLOM IDEALA – (Ili „Ispovijest Titovog ministra”) je roman o načinu života, mišljenja i ukupnog ponašanja federalnih ministara, generala i drugih visokih funkcionara koji se nalaze u društvenoj ljestvici odmah ispod Tita i nekoliko njegovih najbližih doglavnika. To je također vrlo interesantan roman.

Pokojni Stjepan Đureković je slutio što ga čeka. Žurio je s izdavanjem svojih knjiga. I one, premda je Đureković mr­tav, vode žestoku borbu protiv našega neprijatelja. Glas tih knjiga ne mogu ugušiti meci iz revolvera, niti sjekire kojima je raskoljena njegova lubanja.

Preuzeto sa komunistickizlocini.net

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button