Odmah na početku se ograđujem. Priča o vakserima i antivakserima ne zanima me. Ne znam liječiti, nisam liječnik i ne želim bilo kome sugerirati da se cijepi protiv korone ili da se ne cijepi. Ljudi imaju svoje obiteljske liječnike i svoju savjest.
Mene ovdje zanimaju ekonomski i politički aspekti korona-krize. Sve ove informacije javno su dostupne, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
(…)
Privatne milijarde
Iako formalno SZO financiraju 194 zemlje članice UN-a s fiksnim doprinosima na temelju BDP-a, ipak najveći dio prihoda čine donacije privatnih subjekata, farmaceutske tvrtke i zaklade. Konkretno, proračun SZO-a je 5,6 milijardi dolara, od čega 4,6 milijardi dolara doniraju privatne tvrtke i zaklade. Logično je pitanje: je li Svjetska zdravstvena organizacija jamac javnih ili privatnih interesa multinacionalki koje ju najvećim dijelom financiraju?
(…)
Zašto bi, onda, građani trebali vjerovati deklaraciji o pandemiji i zdravstvenim smjernicama o cjepivima koje je poduzeo i nametnuo SZO? Zašto se treba pouzdati u procjene i odluke tijela poput EMA-e u pogledu sigurnosti i djelotvornosti cjepiva? Napominjem, ovdje ne ulazim u pitanja medicine, mene ovdje zanimaju političko-ekonomski aspekti korona-krize. A oni su očiti.
Prisilna zatvaranja
Prvo ekonomski. Dok se borimo protiv pandemije, zbog prisilnih zatvaranja i karantena, i tako uzdrman srednji sloj na zapadu tone u siromaštvo, mala i srednja poduzeća jedva preživljavaju ili doslovno propadaju, novac se štanca, prijeti inflacija, cijene rastu, države tonu u dužničko ropstvo…. Jedini su dobitnici korona-krize, i to s jednim od najvećih prihoda u povijesti, dvije grupe: farmaceutska industrija i informatički divovi poput onog Bila Gatesa i drugih monopolista (GAFAM). Sada luzerima korona-krize još više mogu prodati i antidepresive, bili oni cijepljeni ili ne, a informatički divovi mogu trljati ruke jer se život preselio u virtualni prostor, pa još prodaju državama algoritme za kontrolu neposlušnog stanovništva koje se ne drži “epidemioloških pravila”.
Projekt medicinske diktature započeo je odavno. Henry Gadsden bio je izvršni direktor farmaceutskog diva Merck & Company između 1965. i 1975. godine. Tada je otvoreno izjavio za časopis Fortune da želi da uzimanje lijekova bude jednako svakodnevno kao da su žvakaće gume, te da mu je ideal prodavati lijekove zdravim ljudima.
U tome se uvelike uspjelo.
Ako mislite da u ovoj najavi globalne medicinske diktature u sprezi s GAFAM-om pretjerujem, pogledajte Australiju. Cijeli je kontinent jedan veliki zatvor, klincima koji iziđu na ulice policija stavlja lisičine na ruke, tenkovi su na ulicama, parlament je suspendiran. Takav režim nije vladao ni u vrijeme rata…, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
