Kažu da su Sokrata osudili na smrt zbog širenja dezinformacija, a Krista zbog heretičnosti prema službenoj religiji (tj. službenom narativu), koja bi se u suvremene riječi mogla prevesti kao vjera u teorije zavjere.
Nominalno su svi za “otvorenost, toleranciju, različitost” i sl., no ti su termini u javnom prostoru najčešće korišteni kao pseudomoralne floskule s ciljem gušenja rasprave i kritičnosti prema vlastitim tezama.
Istinska netolerancija se tako prikriva velom “tolerancije”, a zatvorena poslušnost borbom za “otvorenost”.
Ako se posljednje 3 globalno-tragične antidemokratske godine sagledaju kao praktični test svačije otvorenosti, tolerancije i priznavanja različitosti, jasno vidimo da su oni koji se najviše kite perjem tih termina u stvarnosti najzatvoreniji, najnetolerantniji i najviše slijepo poslušni službenom narativu.
Podsjećamo da opravdanja antidemokratskog djelovanja ovog stoljeća nisu suviše različita od svojih povijesnih ekvivalenta – temeljne arhetipne priče zapadne civilizacije kažu da je Sokrat osuđen na smrt za širenje dezinformacija, a Krist za heretičnost prema službenoj religiji (tj. službenom narativu), koja bi se u suvremene riječi mogla prevesti kao vjera u teorije zavjere.
“Slušaj struku” i “vjeruj znanosti” reinkarnacije su iste one farizejske religijske struke koja je Krista razapela i iste one pravovjerne atenske znanosti koja je Sokrata koštala života.
Tko je danas odgovoran za perpetuiranje takvog netolerantnog ponavljajućeg obrasca djelovanja? Isti oni koji se jedan dan skupljaju na marševima tolerancije (što je oksimoron al pari *vjeri u znanost*), dok drugi dižu ogradu oko svojih “opasnih” neistomišljenika.
Vrhunac paradoksa je međutim kada se ta dva radikalna pola njihovog razdvojenog uma spoje u jednu frankenstajnovsku simbiozu:
Sloboda, dakle, za sve različite – no samo ako imaju covid potvrdu. Od onih koji napadaju iz sile puno su opasniji oni koji napadaju pod krinkom plemenitosti; prve barem može pravovremeno prepoznati…
Izvor: Sapere Aude
