Kako se 90.-tih godina situacija zahuktavala, tako su dva brata iz Drežnika krenula prema Zagrebu i priključili su se Tečaju prvog Hrvatskog redarstvenika. Ante Pavlić bio je stariji rođen 1966. godine, a Jure Pavlić mlađi, rođen 30. 10.1967. Poslije završetka Tečaja raspoređeni su u Policijsku upravu Karlovačku, Policijsku ispostavu Drežnik Grad. Bili su prvi branitelji u tom kraju.
Toga kobnog dana oko 20 sati 27. kolovoza 1991. Jure i Ante bili su na svom kontrolom punktu u Vagancu, gdje su u redovnoj kontroli zaustavili kamion marke TAM-2000 ( legendarni Tamić) sa ceradom, koji se kretao iz pravca Donji Vaganac.
Jure, mlađi brat. koji je tada imao nepune 24 godine, prilazio je prednjem lijevom dijelu vozila kojim je upravljao vozač Rade Keča iz sela Rešetara, a na suvozačkom mjestu sjedio je Janko Jerković iz sela Donji Vaganc. Godinu dana stariji brat Ante, nalazio se ispred kamiona i kontrolirao je situaciju.
Kada je Jure prišao vozaču, Rade je zapucao na Juru te ga pogodio. Nakon toga Ante je automatskom puškom ispalio rafal prema prednjem djelu kamiona i usmrtio vozača i suvozača kamiona. Juretu su odmah pružili prvu pomoć, te ga žurno odveli u Dom zdravlja u Slunj. Na žalost, Jure je preminuo od zadobivenih rana putem do Slunja.
Idućeg dana 28. kolovoza u jutarnjim satima, stigla je JNA koja je obavila očevid, a pripadnicima MUP-a, Policijske postaje Slunj, JNA nije dozvolili očevid, osim fotografiranja .
Jure Pavlić bio je prva žrtva toga kraja, a taj događaj potaknuo je odlazak žena i djece iz tog dijela . Monsinjor Jure Pecić, župnik u crvi sv. Antuna Padovanskog u Drežniku 29. kolovoza organizirao je i vodio Jurinu sahranu, a na samoj sahrani nisu sudjelovali brat pokojnika, niti otac, koji je bio u Njemačkoj, a dolazeći na sahranu svoga sina nije mogao proći od četničke blokade koju su četnici postavili kod Tušilovića. Iz istog razloga nije došla niti ostala rodbina iz Zagreba i Rijeke .
Prilikom Jurine sahrane u Drežniku , zrakoplov JNA proletio je u niskom letu preko groblja, da li je to bila provokacija ili nešto drugo, teško je znati .
Isti dan, sahranjeni su i srpski teroristi na pravoslavnom groblju u Ličkom Petrovom Selu.
Dva mjeseca poslije, u listopadu 1991. brat Ante i ostali branitelji morali su napusti područje. Ante se poslije priključio Hrvatskoj vojsci.
S neprijateljskim jurišom na Vaganac i Drežnik Grad započeo je žestok artiljerijski napad iz minobacača, VBR-ova, tenkova i borbenih oklopnih vozila na Drežničko Selište, Čatrnju i Grabovac, iz smjera plitvičko-koranskog mosta i plitvičkih sela. Dobro zaklonjeno srbočetničko pješaštvo gazilo je rubom državne ceste D1, izbjegavajući izravne borbe s malobrojnim i slabo naoružanim hrvatskim bojovnicima. Tenkovi, topovi i minobacači nemilice su granatirali kuće uz cestu koje uskoro nestaju u plamenu.
U Dražnik Gradu su srpski pobunjenici prilikom okupacije sela spalili sve hrvatske kuće, a tako i mještane u njima.
Ante Pavlić, stariji brat, nastavio je svoj ratni put u HV-u. U jednom izviđanju na slunjskom poligonu staje na minu, te ostaje teško ranjen. Od posljedice ranjavanja umire i to točno godinu nakon mlađeg brata 27. kolovoza.
Tragedija dva brata koji su svoje mlade živote poklonili Hrvatskoj, njenoj samostalnosti i neovisnosti živi u sjećanju.
U spomen na vječni život Anti i Juri !
Izvor: domovinskirat.hr
