Dok Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske marljivo radi svoj posao i ostvaruje kontakte s hrvatskim iseljeništvom, državna vlast istovremeno šuti na ozbiljne provokacije koje dolaze iz – ni manje ni više – nego iz Ankare.
Turski ministar vanjskih poslova nedavno je, govoreći o Bosni i Hercegovini, izrekao izjavu koja zvuči kao prijetnja pod krinkom zaštite interesa “muslimanske braće”, otvoreno aludirajući da će Turska “reagirati” ako se, po njihovom sudu, naruši balans u BiH.
Gdje su reakcije hrvatskih vlasti?
Gdje je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova?
Gdje je Ured predsjednika Republike?
Gdje je reakcija saborskog Odbora za vanjsku politiku?
Zar je sve to normalno? Dok god se govori o BiH kao turskoj sferi utjecaja, dok se bošnjačka politička elita u Sarajevu postavlja kao produžena ruka Erdoganova neoosmanskog projekta, hrvatska diplomacija se ponaša kao da je na godišnjem odmoru.
Ne pomaže ni to što pojedini dužnosnici hrvatske vlasti odlaze na iftare i slavljeničke večere s onima koji ignoriraju presude Ustavnog suda BiH i Hrvatima u Federaciji BiH biraju predstavnike. Nije problem u iftarima, nego u političkom kukavičluku koji ih prati.
U redu, Ured za Hrvate izvan RH vodi niz dobrih projekata. To je za pohvalu. Ali to ne može i ne smije biti smokvin list koji će prikriti potpunu vanjskopolitičku paralizu Hrvatske kad je riječ o najvažnijem strateškom pitanju – položaju Hrvata u BiH.
Ne reagirati na tursku prijetnju znači ili ne razumjeti što se događa – ili šutke pristajati na to.
Oba scenarija su porazna.
