
Majko, moje te male ruke nikada neće grliti,
a moje te nedužne oči neće nikada gledati.
Da, jer tako želiš ti, a mene nisi ni pitala.
Kažeš da je to sloboda, da upravo tvoja sloboda
i tvoje veliko da, a mene nisi ni pitala.
A što kaže tata?! Što kažu braća,
da li si pitala seku, i baku?
Eto njih nisi ni pitala. I kažeš da je to tvoje pravo
i kažeš da je to tvoja sloboda. A moj život?!
Zar ja nemam nikakvo pravo, zašto mene baš
ništa ne pitaš, kao što me nisi pitala
da li želim živjeti u svom malom nerođenom svijetu.
I ovo je svijet, da, moj mali svijet.
U njemu je sve lijepo i toplo, imam krov nad glavom
i pod glavom. Mogu čitav dan spavati, mogu plivati,
roniti, igrati se, slušati tvoje drago srce čitavim svojim bićem,
ali zašto u mom svijetu ne postoji riječ sloboda
i zašto ja nemam svoje DA, kada to treba imati
svako živo biće.
Ja nikada neću spavati na tvojim grudima slušajući
otkucaje tvog srca, ali sada dok ronim u tebi i tvojim
mukama osjećam kako nemirno lupa moje malo srce
kad izgovoriš ono sudbonosno DA, to je moja sloboda.
Majčice, molim te pričekaj malo, samo još
koji mjesec koliko je potrebno da moje oči ugledaju
sunce i moje male ručice zagrle tebe; možda u onom
prvom plaču uspiješ prepoznati da je to moj život i
moja sloboda.
Ja nikad neću vidjeti zvjezdano nebo, zato te molim
večeras dok budeš gledala zvijezde
(znam da ćeš ih gledati, jer nećeš moći spavati,
baš kao što već odavno ne spavaš),
pronađi onu najmanju, onu koju jedva uspijevaš
zadržati u svom pogledu i kada je izgubiš iz vida
zatvori oči i zadrži je u mislima. Vidjet ćeš, ona će
tada biti najveća i najsjajnija.
Ja sam tvoja mala zvijezda i ako nakon ove mračne
noći svijetlo dana ne ugledaju moje oči,
nikada više nećeš moći mirno spavati.
Moja mala zvijezda bit će uštap u tvojim mislima.
Majčice, molim te klekni i sagni glavu do zemlje,
Koja me sutra čeka.
I kada se prekrstiš pomoli se i za mene
Gospodaru neba i zemlje,
Stvoritelju neba i zvijezda, zemlje i mora,
sveg živog i neživog.
Njemu reci HVALA u moje ime,
hvala za moje malo Srce
(koje kuca tek dva mjeseca)
kojim usprkos svemu neizmjerno ljubim tebe
i Njega koji mi je darovao ovaj mali život
u TEBI.
(Danijela De Micheli Vitturi)