Domovina

PISMO JEDNOG POLICAJCA KOLEGAMA: Covid potvrde predstavljaju ulazak u totalitarno uređenje i diktaturu

Mislim da bi svatko od nas trebao vidjeti da je ova situacija sa tzv. covid potvrdama jedna nelogična, neprirodna te potpuno diskriminatorna zamisao.

Davne 1991. godine kao mladi građanin ove zemlje osjetio sam poriv i POZIV da stanem na branik domovine, da obranim pravdu i pravednost, da osiguram našem potomstvu slobodu pod ovim Božjim svodom.

Nije me trebalo uvjeravati niti iznositi nekakve činjenice, jednostavno sam osjećao i vidio da nešto nije u redu u mjesecima koji su prethodili ratu. Nije me trebalo ni bodriti niti ohrabrivati ni kada je rat počeo. Obitelj, i moju i mojih sugrađana, je valjalo obraniti pod svaku cijenu.

Izvor: Inicijativa prava i slobode

Ni jednog trenutka nisam dvojio, znao sam da ne bih mogao živjeti sa sobom da nisam pokušao. Da sam izgubio u ratu sa tim bih mogao živjeti, ali ne bih mogao živjeti sa sobom da se nisam niti pokušao boriti, ili tražio kojekakve izgovore kao neki. Danas nakon toliko godina, opet isti osjećaj. Danas kao već iskusni policajac itekako znam namirisati nešto zlo i nepravedno i puno bolje nego prije 30 godina. Mislim da bi svatko od nas trebao vidjeti da je ova situacija sa tzv. Covid potvrdama jedna nelogična, neprirodna te potpuno diskriminatorna zamisao.

Mislim da bi svatko od nas morao već do sada uočiti da je takva ideja, a kamoli već i njena provedba praktički ulazak u totalitarno uređenje i diktaturu.

Mislim da je svatko od nas trebao već do sada primjetiti nikad viđenu cenzuru, jednoumlje i bezobzirno gušenje bilo kakve slobode drugačijeg mišljenja i govora, bilo kome tko želi nešto drugačije reći.

Kolege policajci, mislim da ste svi do sada primjetili da je ukinuta SLOBODA, jer sloboda izbora je isto sloboda, a to je samo prvo što totalitaričticki režimi gase.

Jeste li makar sada primjetili da zapovijedi koje već neko vrijeme dobivamo iz vrha nisu logične niti usmjerene više prema stvarnom očuvanju sigurnosti, kako života tako i javnog reda i mira.

Do jučer zivimo i radimo normalno, a onda dođe zapovijed, opravdana sumnjivim brojkama i zloupotrebljenom jednostrano tumačenom statistikom, i odjedanput, samo potezom pera, više nismo na usluzi nasim građanima, već smo instrument terora i prisile istih. Odjedanput, potezom pera, više ne možemo normalno niti doći na posao, kao što smo mogli još jučer i kao što bi mogli i dalje da netko iz vlasti nije – samo tako odlučio.

Potezom nerazumnog totalitarističkog pera samo tako je praktički ubijena krilatica “sigurnost i povjerenje” jer građani više ne osjećaju to kad nas vide. Osjećaju sasvim suprotno, nesigurnost i nepovjerenje. I to je kolege moje skroz opravdano i za razumjeti jer već neko vrijeme mi smo instrument prisile i provedbe suludih tzv. “mjera” koje nebrojeni, ali zato itekako dobro cenzurirani ugledni znanstvenici, smatraju nepotrebnim, nelogičnim, dapače čak i štetnim u ovim okolnostima.

Da, znate dobro na što mislim, lovimo ljude po trgovinama i benzinskim crpkama koji ne nose maske te im pišemo kazne… Dragi kolege, više ne služimo niti štitimo ovaj narod, došao je trenutak kad je moj ponos u obavljanju ovog posla zamijenio – sram…

I ono najvažnije što iz srca želim podijeliti sa vama, braćo i sestre, kolege branitelji, i mlađe kolege policajci: Naše zanimanje je specifično i nekad prepuno odricanja. Zajedno smo bili u mnogim situacijama gdje smo bili izloženi i ozljedama i pogibelji kako u ratnim zbivanjima tako i u mirnodobskom obavljanju policijskih zadaća.

NIKADA nismo bili podijeljeni i smatrali smo da je to nemoguće. Naš kodeks i etika policijskog potupanja bila je kao najtvrđi bedem te smo bez razmišljanja pomagali jedni drugima i po cijenu života. Skupa smo trčali prema eksploziji, pucnjavi ili nekom nemilom događaju dok su građani bježali od toga. Bili smo ponosni i požrtvovni a duh zajedništva je bio neuništiv.

“Kolega u nevolji!” je bilo dovoljno reći ili povikati pa da se svi stvorimo tamo gdje treba. Danas nas pokušavaju podijeliti. I to na tako perfidan i zloban način ucjenjujuci nas egzistencijom.

Prisiljavaju nas ucjenom na medicinski tretman koji nam uopće ne treba, bez slobode izbora. Prisiljavaju nas na medicinski tretman koji nije niti provjeren niti siguran, a što je najgore neme nikakve veze sa obavljanjem našeg posla, kao što nikad nije imao ni do sada.

Ne dozvolite to braćo i sestre kolege policajci. Neki od nas neće nikad prihvatiti takav medicinski tretman a pogotovo nametnut ucjenom koju smo do jučer po službenoj dužnosti uočavali i kažnjavali jer je ucjena nama poznato kazneno djelo. Shvatite da ja kao i mnogi drugi od nas, već sutra nećemo moći normalno doći na posao zbog jedne sulude odluke kojom smo ucjenjeni.

Samim time ugrožena je egzistencija nas i naše obitelji. Neki od vas prihvatili su iz različitih razloga medicinski tretman kojim ste osigurali dolazak na posao, to je bio vaš izbor dragi kolege i ja ga poštujem. To ne bi trebalo napraviti ikakvu razliku među nama, a kamoli podjelu, mi smo i dalje isti oni kolege koji zajedno trče i hitaju prema opasnosti kako bi nekoga spasili. Nitko ne bi smio željeti živjeti u svijetu kakvim su ga ovi zamislili…

Zato ću samo na kraju povikati svima, ali baš svima nama policajcima – “KOLEGA JE U NEVOLJI!”

www.crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button