U desetak godina od preuzimanja PPD-a, od male vukovarske plinarske kompanije u gubitcima, Vujnovac stvorio je moćno poslovno carstvo uz koje danas i nekadašnje Todorićevo izgleda kao blijeda sjena.
Hrvatski ”plinski kralj” Pavao Vujnovac , najveći hrvatski distributer i trgovac plinom, vlasnik Prvog plinarskog društva (PPD) i još mnogih tvrtki u Hrvatskoj ovih mjeseci je u žiži hrvatske javnosti zbog kontroverzne kupovine zemljišta u Baškom polju i plinske afere.
Do prije nekoliko godina mala, gotovo anonimna tvrtka sa sjedištem u Vukovaru, Vujnovčeva Enna grupacija, u koju ulazi i PPD je po prihodima postala najmoćnija u Hrvatskoj, osjetno jača od Ine i Fortenove.
ENNA Grupa je u 2022. ostvarila konsolidirane prihode od 60,7 milijardi kuna (8 milijardi eura), što je rast od 62 posto u odnosu na prethodnu godinu, a ukupna konsolidirana EBITDA grupe iznosi 628,9 milijuna kuna (83,5 milijuna eura), izvijestili su u petak iz te tvrtke.
Tvrtke grupacije sa sjedištem u Hrvatskoj, ostvarile su prihode od 29,3 milijarde kuna (3,9 milijardi eura), a tvrtke sa sjedištem u inozemstvu 31,4 milijardu kuna (4,1 milijarde eura).
ENNA Grupa je tijekom 2022. upravljala društvima u sektorima energetike i logistike te prehrambenom sektoru, a perjanice u tim segmentima su Prvo plinarsko društvo (PPD), ENNA Opskrba, ENNA Logic te ENNA Fruit
Osim što je vlasnik najveće kompanije u Hrvatskoj po prihodima, Pavao Vujnovac vlasnički kontrolira i Fortenova grupu nakon što su zbog sankcija zamrznuti poslovni udjeli ruskih banaka Sberbank i VTB.
Vujnovac osobno s oko 28 posto udjela drži na uzdama Fortenovu, najveći je dioničar u Pevexu (36,6 posto), vlasnički kontrolira Luku Ploče i Rijeka te kutinsku Petrokemiju.
Snažno je investirao i u željeznički cargo promet gdje je postao važan regionalni igrač. A bit će još važniji ako mu se ostvare planovi (već duže se o tome govori u dobro upućenim krugovima) o gradnji cargo terminala uz trasu nove dvokolosiječne pruge koja će uskoro spajati Budimpeštu, Koprivnicu i Zagreb, a u budućnosti i Rijeku.
Kako je PPD u svega nekoliko godina postalo jedan od najvećih distributera plina u Hrvatskoj?
Osječanin Pavao Vujnovac, najmoćniji hrvatski poduzetnik koji se bavi plinskim poslom, vlasnik tvrtke Energia Naturalis, krovne tvrtke sastavljene od niza tvrtki okupljenih oko Prvog plinarskog društva, u središte je pozornosti došao nakon objave podataka o davanju višemilijunskih pozajmica HDZ-u, kako navode mediji, na molbu Milijana Brkića.
”Tad je HDZ bio u ogromnim problemima. Do mene su došli preko Ivice Mlinarevića koji je bio moj djelatnik. U nedostatku opcija, na nekom stranačkom sastanku predložio je da posude novac od mene. Kad je došao to meni reći nisam ih mogao odbiti. Dao sam im standardnu komercijalnu pozajmicu sa 7 posto kamate. Danas bi ih sigurno odbio. Ali kako sam se učio biznisu, tako sam upoznavao i hrvatsku stvarnost.” rekao je o toj pozajmici Vujonvac prošle godine .
“Taj krupni, ali nadasve jednostavan muškarac, imao je sreću da se u pravo vrijeme nađe na pravom mjestu: 14. veljače 2006. zaposlio se u Prvom plinarskom društvu u Vukovaru kao savjetnik za prodaju. Godinu dana prije toga diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Put do diplome, kaže, malo se odužio jer je, studirajući, uvijek nešto i radio. Osječki dečko, rođen i odrastao u najužem gradskom središtu, u današnjoj Županijskoj ulici, preko puta katedrale Svetog Petra i Pavla, nije se libio ni pranja čaša za šankom kafića, konobarenja i vođenja restorana. Njegov životopis, baš kao i uspjeh PPD-a, također se dodiruje s pričama iz američkog sna, gdje su mnogi akteri, danas bogati poslovni ljudi, u mladosti radili sve čega su se dohvatili: od raznošenja novina, do istovara robe.”, pisao je kontroverzni novinar Drago Hedl koji je s Vujnovcem vodio razgovor za Jutarnji list prije nekoliko godina.
Vujnovac PPD vlasnički preuzima 2010. godine.
“2011. godine sudjelovali smo u izradi zakonske regulative koja je trebala omogućiti otvaranje tržišta i javili smo se na prve natječaje za opskrbu Petrokemije i HEP-a.”, pohvalio se Vujnovac u razgovoru za energetika.net. Za isti portal u drugom razgovoru naglašava:
“U ovih par godina aktivno smo sudjelovali u kreiranju zakonskih i podzakonskih dokumenata koji su dali preduvjet za otvaranje tržišta”
Otvaranje tržišta plinom, prema Vujnovčevim riječima, bilo je na kraju mandata HDZ-ovog ministra Đure Popijača. Puna pak liberalizacija tržišta plina nastupila je u vrijeme kada je na čelu ministarstva gospodarstva bio Radimir Čačić, kojeg je naslijedio Ivan Vrdoljak, dodaje Vujnovac u intervjuu pod naslovom “Nije istina da je za moj uspjeh zaslužan moj prijatelj Vrdoljak“.
Nagli poslovni uspon PPD-a bez kutinske Petrokemije ne bi bio moguć, navodi rubni portal faktograf.hr ističući da se “PPD obogatio na Petrokemiji“.
“Petrokemijini problemi počeli su 2009. godine, kad je u Hrvatsku stigla globalna financijska kriza. Nakon dvije godine poslovanja s gubitkom, Petrokemija je 2011. ipak uspjela ostvariti dobit: imali su prihode od gotovo tri milijarde kuna i više od 100 milijuna kuna profita. A onda je na vlast došla Kukuriku koalicija, s HNS-ovim ministrima gospodarstva Radimirom Čačićem i Ivanom Vrdoljakom. Provodeći europske liberalizacijske mjere, Kukuriku vlada deregulirala je cijenu plina za industrijske kupce i cijena Petrokemijine primarne sirovine preko noći je drastično skočila. U istom razdoblju najveći dobavljač plina za Petrokemiju postao je PPD u vlasništvu Pavla Vujnovca, osječkog prijatelja bivšeg ministra Vrdoljaka”, piše notorni Petar Vidov za faktograf.hr.
PPD je još 2011. godine ostvarivao samo 53,5 milijuna kuna prihoda. No tada na vlast 23. prosinca 2011. dolazi Kukuriku koalicija, sa SDP-ovcem Zoranom Milanovićem na čelu i HNS-ovim prvim potpredsjednikom Vlade Radimirom Čačićem, kojeg nasljeđuje HNS-ov Ivan Vrdoljak kojeg se povezuje sa brojnim aferama.
Samo nekoliko dana nakon promjene vlasti, PPD počinje 1. siječnja 2012. uvoziti plin i godinu završava sa šest puta većim prihodom, 300 milijuna kuna. Hrvatska vlada te je godine objavila i odluku o povećanju cijene plina za dvadesetak posto, navodi Tportal.
Već 2013. prihodi PPD-u skaču na 910 milijuna kuna, a 2014. njihov je prihod 2,9 milijardi.
Dok je HEP Plin, koji opskrbljuje kućanstva, 2013. godine poslovao s gubitkom, s ostvarenim prihodom od 438 milijuna kuna i dvostruko manje od PPD-a, PPD-u se prihod utrostručio na 910 milijuna kuna.
Pavao Vujnovac, vlasnik i direktor PPD-a, prijatelj je s Ivanom Vrdoljakom iz školskih dana, ali negira da je za njegov uspjeh zaslužan prijatelj Vrdoljak.
No, Vujnovca i Vrdoljaka ipak veže i plin. Baš poput poslovnjaka Vujnovca, i bivši ministar Vrdoljak plinom se rado bavi, za mandata snažno gurajući projekt istraživanja mogućih novih nalazišta nafte i plina u hrvatskom Jadranu, navodi Forbes.
“Kada se Vrdoljak 2011. dočepao ministarske fotelje, pa samim time HEP-a, tvrtke s kojima je bio povezan, Prvo plinarsko društvo (PPD) i ATO inženjering su procvjetale. Ova posljednja prije nego što je Vrdoljak došao na vlast imala je oko 2 milijuna prihoda, da bi već 2012. godine imala oko 27 milijuna prihoda”, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
“PPD, kojemu je vlasnik najbolji Vrdoljakov prijatelj Pavao Vujnovac, imao je 2011. godine 53 milijuna kuna prihoda, da bi nakon četiri godine ministrovanja svog prijatelja Vrdoljaka taj prihod 2015. godine skočio na nešto manje od četiri milijarde kuna (točnije brojkama: 3.752.368.200 kn)! Eto, “igrom slučaja” procvjetao biznis ovih tvrtki baš za Vrdoljakova ministrovanja. Zato i ne čudi što je Vrdoljak u Osijeku htio izgraditi megalomansku, nepotrebnu i neisplativu plinsku elektranu kojoj bi dobavljač bio, hm, PPD“, navodi Šola.
Nakon sklapanja koalicije HDZ-HNS prihodi PPD-a popeli se na 7,6 milijardi kuna
Dok je Petrokemija zbog visokih cijena plina nizala samo gubitke, PPD-u se položaj najvećeg dobavljača Petrokemije pokazao kao izuzetno profitabilan. Posebno kada se u obzir uzme činjenica, prema podatcima analize Europske agencije za suradnju energetskih regulatora, da Hrvatska plaća treći najskuplji plin u Europi.
Početkom 2017. nekadašnji HDZ-ov ministar gospodarstva Đuro Popijač, dolazi na položaj predsjednika Uprave kutinske Petrokemije, sa zadatkom da – pripremi novi program privatizacije te tvrtke, ističe Grad Kutina.
Tri mjeseca kasnije Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH, najavljuje da se nastavlja s opskrbom plina kutinskoj Petrokemiji te da je dugoročni plan restrukturiranje, nakon održanog sastanka na kojem su nazočili ministar državne imovine Goran Marić, predsjednik Uprave Petrokemije Đuro Popijač i vlasnik Prvog plinarskog društva Pavao Vujnovac. Istaknuto je da će PPD nastaviti s opskrbom plina kutinskoj Petrokemiji, te će se na taj način normalizirati proizvodnja koja je tada nakratko bila prekinuta.
“Dali smo vremena vlasniku i Petrokemiji da iznađu rješenje”, kazao je tom prilikom Vujnovac, javlja HRT.
Prošle godine je za tportal.hr Vujnovec rekao o njihovim planovima u Petrokemiji:
,,Nama je Petrokemija bila bitna zbog plinske bilance i hrvatske industrije. Tvrtka je godinama poslovala s gubitkom, opstanak proizvodnje većinom je PPD financirao velikim odgodama plaćanja plina i snižavanja cijena usred važećih ugovora s fiksnom cijenom. U jednom trenutku smo imali više od 400 milijuna kuna dospjelog duga. Morali smo ući u Petrokemiju kako bi je stabilizirali, restrukturirali i spasili proizvodnju. U tome smo uspjeli i sad kompaniji treba dugoročni plan ulaganja i razvoja. Za to joj treba novi vlasnik iz branše proizvodnje mineralnih gnojiva koji će biti u potpunosti na nju fokusiran i koji je spreman uložiti ozbiljan novac. Mi nismo proizvođači ni trgovci gnojivom.”
Vujnovac ušao i u turistički biznis
Zagrebačka Adria grupa Baško Polje preuzela je vlasništvo nad tvrtkom Club Adriatic od crikveničkog Jadrana, koji se tako riješio svojih turističkih kapaciteta u Baškoj Vodi. Na taj je način Pavao Vujnovac ušao i u turistički biznis. Adria grupu Baško Polje u srpnju prošle godine osnovao je zajedno s partnerima Antom Bračićem, Josipom Jurčevićem i Damirom Spudićem. Club Adriatic druga je po veličini tvrtka u općini Baška Voda. Upravlja hotelom Noemia, turističkim naseljem Alem i kampom Baško Polje.
Ova kupovina se našla u žiži javnsoti jer su tvrtke povezan se PPD-om po jeftinoj cijeni došli do zemljišta bivšeg vojnog kompleksa koje je privatizirala aktualna HDZ-ova vlada, dok se lokalni načelnik iz iste stranke pobrinuo za prenamjenu zemljišta i enormno povećanje njegove vrijednosti u korist investitora.
Godine 2014. kompleks je službeno procijenjen na 240 milijuna kuna, a njegovi su dijelovi bili u turističkom pogonu. No zbog lošeg vođenja posla i određenih financijskih dubioza u vrijeme vlade Zorana Milanovića odlučeno je da ide u prodaju, s obavezom kupca da pokrije gubitke i dokapitalizira Club Adriatic. Nakon više neuspješnih pokušaja, koji su preneseni sve do vlade Andreja Plenkovića, tvrtka s temeljnim kapitalom od 120 milijuna kuna je prodana firmi Jadran iz Crikvenice za 50,5 milijuna kuna.
Svega pola godine prije toga i Jadran je bio u državnom vlasništvu: većinski udio prodan je mirovinskim fondovima, PBZ Croatia osiguranju i Erste Plavom. Pod upravom privatnika do jučer državni Jadran ubrzo je krenuo u kupnju Cluba Adriatic i vojnog kompleksa koji je bio uglavljen u njegovom temeljnom kapitalu, te je u jednom od niza pokušaja prodaje prije toga u zadnji tren izmakao iz ruku švicarskog fonda: ugovor je bio potpisan, ali je navodno Općina Baška Voda tijekom predstečajnog postupka aktivirala zatezne kamate koje Švicarci nisu htjeli platiti. Privatizirani Jadran se na koncu domogao državne tvrtke Club Adriatic za iznos koji je bio najmanje tri puta, a po nekim procjenama i do pet puta manji od stvarne vrijednosti. Prije desetak godina, ponovimo, vrijednost zemljišta i turističkih nekretnina je bila procijenjena na 250 milijuna kuna.
Spomenuti protagonisti povezani s PPD-om ušli su u priču mjesecima prije nego što su od Jadrana počeli kupovati ogromne parcele na ovom području. Načelnik Baške Vode Joško Roščić iz redova HDZ-a proglasio je prije pet godina negrađevinskim dio zemljišta koji je do tada bio za građevno-turističku namjenu. Republika Hrvatska, tadašnji vlasnik Cluba Adriatica, prigovorila je na prenamjenu i tražila povratak plana na staro. Općina je, međutim, odbila njihov zahtjev. No nakon što je istu firmu kupio Jadran, partner Pavla Vujnovca Jurčević poslao je pismo namjere općini u kojem traži izmjenu prostornog plana i vraćanje ovog područja u građevinsku zonu. Za razliku od države koja je tražila isto, njegovoj zamolbi je udovoljeno.
U dva ugovora Jadran je oko 60 tisuća kvadrata prodao za nešto više od pet milijuna eura, odnosno oko 90 eura po kvadratu na području na kojem se kvadrat odavno ne može naći po vrijednosti nižoj od tisuću eura
Zanimljivo je, međutim, da je pismo poslao devet mjeseci prije nego što su firme povezane s Vujnovcem ili s njim uopće prionule kupnji parcela. Sve je u tom trenu bilo u vlasništvu Jadrana. Općina i županija odbile su, dakle, državu s istim zahtjevom i potom poslušale sugestiju privatnika koji uopće nije bio involviran u vlasništvo nad tadašnjim zemljištem. U prvoj polovici 2021. godine Jadran je počeo prodavati dojučerašnju državnu zemlju tim kompanijama. U dva ugovora potom je oko 60 tisuća kvadrata prodano za nešto više od pet milijuna eura, odnosno oko 90 eura po kvadratu. Obvezali su se i na pravo prvokupa više od 200 dodatnih tisuća kvadrata. Zastupnik Bulj je doista u pravu: radi se o području na kojem se kvadrat odavno ne može naći po vrijednosti nižoj od tisuću eura. Tek se u tom enormnom rascjepu ostvarenih i tržišnih cijena vidi kako je HDZ na državnoj, županijskoj i općinskoj razini gospodario zajedničkim dobrom. Dapače, osim što su na nacionalnoj razini ispod svake procjene prodali državnu imovinu, lokalne su vlasti mijenjale prostorni plan u građevinsku zonu i tako preko noći povećavale cijenu zemljišta u korist privatnih lica, koja su tek naknadno kupila zemlju.
Tvrtka Jadran, koju su od države kupili mirovinski fondovi, pritom se ponašala posve iracionalno. Nejasno je zašto su drugim firmama prodavali vrijedno zemljište nedugo nakon što su ga od države kupili za sitniš, a da u toj transakciji nisu obrnuli ozbiljnu financijsku dobit. Fondovi koji stoje iza Jadrana utoliko u ovoj priči nalikuju na klasični paravan za rasprodaju državne imovine za benefit krajnjih korisnika, pojedinaca koji su povezani s PPD-om.
Ako je pritom istina da je prije tri godine Rojs obavijestio Plenkovića o “prljavom ruskom novcu” i da je k tome alarmirao Uskok, ponešto je jasnije zašto su se zaobilaznim putem, preko novih tvrtki, isti pojedinci domogli vrijedne državne zemlje.
Spomenimo za kraj da je Vujnovac prisutan i u rukometu, vjerojatno zbog Vujnovčeve povezanosti sa najmoćnijim čovjekom hrvatskog rukometa Zoranom Gopcem koji mu je partner u mnogim projektima. PPD je generalni sponzor Rukometnog kluba Zagreb od 2014. godine.
Izvor:narod.hr/tportal.hr/jutarnji.hr
