Cijepio sam se. Ne smatram to nekom velikom životnom prekretnicom, još manje točkom mog identiteta. Ističem to na početku kao što ističem i da vjerujem u znanost i suvremenu medicinu temeljenu na njoj, odgovorno se ponašam i bez da me netko pila s time. Pa ipak, cijepio sam se jednom, a drugi se put, barem do daljnjeg, cijepiti neću.
Dakle, prvu dozu Pfizera primio sam sada prije više od 2 mjeseca, 7 mjeseci nakon preboljenja korone (lagani simptomi, 2 dana lagane temperature max do 38, kod mene je prošla kao viroza s blagim poremećajem njuha). Slučaj je htio da sam 2 tjedna prije datuma za “drugu dozu” cijepljenja porazgovarao s jednim vrlo iskusnim liječnikom koji me priupitao jesam li prije cijeljenja izmjerio antitijela. Nisam do tada, ali potaknut tim pitanjem na razmišljanje, kroz par dana jesam. Rezultat je pokazao da imam koncentraciju antitijela 10.103,0 U/ml. Inače, prisutnost antitijela dokazuje se koncentracijom većom od 0,8 U/ml (!?).
Nakon prve doze cijepljenja razina istih obično je par stotina, a idealnom se smatra razina koja se postiže nakon kompletnog cijepljenja u granicama 1000–2500, više od toga smatra se “izuzetno visokom”. Pomalo zatečen činjenicom da ja nakon 1. doze (i prethodnog preboljenja) imam 4 puta više antitijela nego je deklarirana optimalna razina nakon 2. doze, postavio sam si logično pitanje: A koja je maksimalna granica antitijela, granica nakon koje “su moguće štete visoke koncentracije antitijela vjerojatnije od koristi”? Pitanje je više nego logično, jer ta granica dakako, postoji.
O ovoj temi, unatoč uloženom nemalom trudu, nisam uspio saznati puno. Na moj službeni upit, što učiniti u ovoj situaciji, moj liječnik iz primarne zaštite je ponovio kakav je stav države o tome (neka se cijepim pa ću dobiti i covid putovnicu i “benefite”, bla, bla…). Liječnik iz privatne ustanove savjetovao mi je pak oprez, dodavši “da se on na mom mjestu drugom dozom ne bi cijepio”. Ne budi lijen, uputio sam i dopis i Stožeru, HZJZ-u i Ministarstvu zdravstva. Osim pitanja o gornjoj granici antitijela priupitao sam ih i da li mi se može garantirati da mi druga doza u ovoj specifičnoj situaciji neće štetiti te zašto se u RH ne postupa kao u Austriji, gdje se preboljenje + cijepljenje jednom dozom, jednako kao i pozitivan rezultat testa na antitijela (na rok od 90 dana), priznaju kao potpuno cijepljenje.
Odgovor iz Stožera stigao je iznenađujuće brzo, već kroz dva dana. U odgovoru se navodi da “gornja granica antitijela nije određena”, da mi ne može nitko garantirati izbjegavanje “nuspojava”, ali i da nisu sva antitijela “neutralizirajuća” tj. da “rutinski test ne dokazuje bitne odrednice imuniteta” (!?), a na pitanje da li možemo očekivati razuman pristup po uzoru na Austriju, odgovoreno mi je: “Ako se dovoljno uvjerljivo dokaže korelacija razine protutijela izmjerena rutinskim komercijalnim testovima sa zaštitom od bolesti, to će se uvažiti kao kriterij, barem što se medicinskog aspekta tiče.” (!?!?) Ne kužim, ali to se i htjelo, pretpostavljam.
I ovaj neuvjerljivi odgovor, ali i zdravorazumski pristup, otvara dalje niz novih pitanja:
• kako je moguće da nema određene gornje granice antitijela? Znači, koliko god ih netko ima, pa možda i puno previše, makar već i sad u opasnosti da si naruši zdravlje, država svom građaninu kaže: cijepi se, uvijek i bez obzira na sve, tako je propisano…
• što nakon druge doze, tj. kad dođe vrijeme za treću dozu, i recimo da imam 20.000 ili 50.000 U/l, što tad? Naravno: “cijepi se i dalje”… 3., 4., 5… Dozama nema kraja, moj imunosni sustav vjerojatno ću totalno preobraziti dok mokri snovi farmaceuta postaju službena politika mnogih Vlada.
• s druge strane, nedvojbeno je da se kod osoba cijepljenih propisanim brojem doza cjepiva imunosni odgovor ne postiže ili se ne razvije dovoljno snažno, što u konačnici niti sami proizvođači cjepiva ne kriju. Za državu su međutim sve “propisno” cijepljene osobe sigurne, iako u praksi mnoge to uopće nisu.
I tako sam, unatoč stavu s početka teksta, odlučio (do daljnjeg) ne cijepiti se drugom dozom. Kontrolirat ću razinu antitijela, ponašati se odgovorno (kao što to radim cijeli život) zbog sebe i drugih, a ne zato što mi Veliki brat tako kaže. No, za mnoge sam postao pripadnik nove, ali i sve brojnije vrste ljudi koju najbolje opisuje oksimoron “cijepljeni antivakser”.
Iz te pozicije imam i kratko “otvoreno pisamce” za moju vrlo brižnu “Državu”:
Draga Državo, molim te ne miješaj se previše u moj život; ne pokušavaj misliti umjesto mene, ne ucjenjuj, ne segregiraj i ne prisiljavaj me, k’o Boga te molim, prestani stvarati klimu društvene psihoze.
Kao prvo, što ti, Državo, znaš zapravo o meni kao pojedincu, o mom tijelu? Znaš li ti Državo (samo primjerice da ti kažem) da ja npr. imam besprijekoran imunitet koji aktivnim i odgovornim životnim stilom njegujem i potičem već preko pola stoljeća: min. 4-5 puta tjedno preko sat vremena vježbam, 10 km pretrčim unutar 45 min, 3000 m preplivam ispod 1:15 sati, ne pušim, ne pijem, 30 godina imam isto kilograma, jedem zdravo organsko i umjereno, nikad u bolnici, nikad na bolovanju… Ah, da, poslao sam ti nalaz, sad znaš i da imam antitijela 4 puta viša od optimuma, ali nije te briga, tjeraš me na daljnje cijepljenje, unatoč tome što ne znaš što te očito nije briga ukoliko mi time nanosiš štetu.
Za tvoju diktaturu ti danas plješću svi (lešinarski) mainstream mediji, nije tema ove objave, no znamo dobro zašto… Za takvu te politiku po ramenu tapšaju, kroz korona krizu za dodatne milijarde bogatiji korporativni kapitalci, a zbog Tvoje “odlučnosti” ti se dive uglavnom siroti, ustrašeni i naivni građani, koji zaista misle da im birokrat može organizirati živote i o njima samima brinuti se bolje nego oni za sebe. Pardon, umalo zaboravih, da udariš i žešće po našim slobodama navija i par iskompleksiranih likova na koje ne ću ovdje gubiti vrijeme.
I da te priupitam, Veliki brate, koji ti je plan za one koji ne žive kako Ti zamišljaš? Ja npr. očekujem Državo, da s cesta makneš sve loše vozače, a tko do 4 kata ne može bez zastajkivanja da mu oduzmeš stan u neboderu, da zabraniš kruh i tjesteninu pretilima (ili im ugradiš instagastični balon), da se pušačima odrežeš šake, a da onima što gledaju u ekran prije spavanja zašiješ kapke. Zašto ti, Državo, ne bi za dobro svojih maloumnih građana uredila svaki aspekt njihovih života i napravila usput još 100 “apartheid” kriterija? Kad si bez utemeljenih kriterija počela krojiti slobodu necijepljenima ili nedovoljno cijepljenima, (pa makar bili imuniji od cijelog Tvog stožera zajedno), tj. diktirati i ucjenjivati… pardon “pozivati, ali ako ne, onda…”, možeš i sve nabrojeno.
I na kraju: Jesi li svjesna, Državo, da svojim postupanjem tisućama sličnih meni kršiš brojne odredbe, a napose članak 29. stavak 2 “Opće deklaracije o ljudskim pravima” iz davne 1948. godine? Jer mi ne ugrožavamo nikog, ničiju slobodu ili prava, pa niti sigurnost svojim postojanjem i ponašanjem (pa ni zdravstvenim statusom, dapače). Ti, Državo, mene, ali ne samo mene, izravno i neizravno ograničavaš, segregiraš i suptilno ucjenjuješ te potičeš druge da me ograničavaju i segregiraju bez valjanog razloga. U mom konkretnom slučaju i unatoč valjanim dokazima koje imam, da za takvo postupanje nema apsolutno nikakvog opravdanja.
Ti, Državo, nemaš mogućnosti ni metode ispravno procijeniti svoje građane i propisivati im ono što su oni u stanju 100 puta bolje od tebe i u svom najboljem interesu procijeniti, ne ugrožavajući pri tome ničiju slobodu i ničije zdravlje.
Znaj, Državo, možeš i nuditi i braniti, najavljivati i plašiti, pozivati ili ucjenjivati što god hoćeš, suptilno ili otvoreno i kad god i kako god hoćeš, ja, građanin pod tvojom jurisdikcijom, novostvorene kategorije “cijepljeni antivakser”, nikada ti neću dozvoliti da nada mnom stekneš nadmoć koja ti ne pripada.
