Izbor uredništva

Osvrt na histeričnu reakciju mainstream medija na odluku Vrhovnog suda SAD-a! Aktivizam ili novinarstvo?

Ovaj članak ćemo početi na sličan način kao što je većina tzv. mainstream medija popratila odluku vrhovnog suda SAD-a po pitanju pobačaja samo sa suprotne strane: ”Odlukom vrhovnog suda milijuni djece (pa i djevojčica, žena) dobit će pravo na život! ”

Način na koji su gotovo svi tzv. ”mainstream mediji” popratili navedenu vijest je čisti aktivizam i nema nikakve veze sa objektivnošću i novinarskom profesijom. Odličan osvrt na navedeno pristrano izvještavanje smo pronašli na stranici Sapere Aude koji svima nama treba biti putokaz na koji način novinari trebaju pristupati ovakvim vijestima i temama. Tekst donosimo u nastavku:

”Osvrnut ćemo se na današnju odluku američkog Vrhovnog suda na pitanje pobačaja; točnije, analizirat ćemo novu histeričnu reakciju mainstream medija, koja ne samo da onemogućava smislenu diskusiju, već i zbog svoje prefokusiranosti na aktivizam umjesto na novinarstvo javnosti dokida dostupnost temeljnih fakti o navedenom problemu.

Kao što smo detaljnije opisali u tekstu [Pitanje pobačaja ili koga ćemo danas mrziti] (https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=143475268232559&id=102265812353505), aktivisti, koje smo do prije 10ak godina još mogli nazivati novinarima, već u samom otvaranju teme nameću svoje ideološke okvire, odnosno čine logičku grešku petitio principii u kojoj se zaključak implicira u premisi. “MILIJUNI žena u SAD-u izgubit će zakonsko pravo na pobačaj nakon što je Vrhovni sud poništio presudu staru 50 godina koja je pobačaj legalizirala u cijeloj zemlji”, piše jedan hrvatski mainstream medij, u startu promašivši poantu presude, te, kako smo rekli, onemogućavajući bilo kakvu balansiranu raspravu. Pa krenimo redom.

“Milijuni žena će izgubiti pravo” nije novinarska već aktivistička teza jer u sebi sadrži ideološku implikaciju kako pobačaj moramo definirati kao ženino pravo. Na navedenu temu nismo dali svoje mišljenje, niti ćemo ga dati dok se granice rasprave ne normaliziraju što ovime i pokušavamo postići, međutim, smatramo kako se oko toga da se ovdje radi o ideološkoj izjavi možemo složiti neovisno o tome na kojoj smo strani. Tomu je tako jer rečenica “ženi je oduzeto pravo na pobačaj” zanemaruje činjenicu da je temeljno pitanje rasprave oko pobačaja faktično, i ono glasi “treba li pobačaj promatrati kao pravo žene ili u trudnoj ženi postoji živo biće čije pravo na život “nadjačava” bilo koje drugo pravo koje se direktno ne tiče nastavka života”. Još jednostavnije; temeljno je pitanje kada ljudski život počinje, pa nije intelektualno pošteno, niti novinarski profesionalno, apriorno pretpostaviti točnost svoje strane u pogledu na to temeljno pitanje.

Budući da je Sapere Aude dosta puta kroz zadnjih šest mjeseci nesebično pomagao mainstream medijima u njihovom radu, učinit ćemo to još jednom i preformulirati njihov aktivistički naslov u objektivne novinarske termine; “Američki ustavni sud poništio je presudu Roe vs. Wade, kojom se pitanje pobačaja s federalnog nivoa spušta na savezni. Točnije, o pobačaju će se nadalje odlučivati na razini savezne države, a ne na nacionalnoj razini kako je to bilo od 1973.”. To su hladne fakte o navedenoj presudi i to bi trebao biti novinarski uvod u ovu vijest, barem kada bi novinari uistinu bili novinari.

Ako bi se vijest dalje analizirala kroz kolumnu pojedinog novinara, naravno da tu postoji više mjesta za osobne argumente, ali i oni bi trebali biti argumenti u punom smislu te riječi – dakle, trebali bi sadržavati premise koje logički vode do konkluzija – a ne ideološki pamfleti s pozivom na akciju, a bez rezona kojim se do zaključaka uopće došlo. Snježana Pavić primjerice, u svojoj kolumni (https://www.jutarnji.hr/…/presuda-koja-je-alarm-i-za…) ne samo da ponavlja ranije navedenu logičku grešku, već i otvoreno vrijeđa drugu stranu, a pritom nepošteno ostavlja da te uvrede “vise u zraku” ne nudeći nikakvo opravdanje za njih (npr. “vulgarni mačist Trump”).

Standardne “progresivne” etikete “ultrakonzervativaca”, “radikalnih desničara”, i sl., naravno, također pronalazimo u tekstu, ali na to smo se nekako već i svi navikli kroz posljednje dvije godine kada je svatko tko se usudio postaviti pitanje je li u redu da država prema cjepnom statusu odlučuje tko smije po kruh bio etiketiran kao “antivakser”. Zanimljiva je također ta ironija, o kojoj smo već pisali, da isti ljudi koji su do jučer direktno ili indirektno podržavali nametanje eksperimentalnog novog cjepiva danas na sva zvona zvone o “pravu na odlučivanje o svom tijelu”.

Ono što je, međutim, po našem mišljenju najnepoštenije u gospođinom tekstu jest ta ustaljena woke metodologija, koja u svojoj srži ima kolektivističku politiku identiteta, kojom se dijelu građana želi oduzeti pravo na dijalog na temelju njihove grupne pripadnosti. U ovom slučaju navodi se kako “Muškarci koji nikad neće zatrudnjeti ni dojiti donose odluke koje će milijune žena natjerati u nevolju, a neke i u smrt”, što je klasičan primjer seksizma budući da se muškarcu na temelju njegovog spola oduzima pravo da sudjeluje u javnoj raspravi. (O nekonzistentnosti ljevice koja jedan dan tvrdi da se žena ne može biološki definirati, a drugi da samo “žene” smiju pričati o pobačaju ćemo drugom prilikom 😊). Zamislite samo da je obrnuto; da netko pokuša progurati tezu kako žene nemaju pravo pričati o nekoj temi jer se ona primarno tiče muškaraca – mislimo da je jasno kako bi to završilo.

Tema pobačaja može se smatrati isključivo ženskom temom samo ako se apriorno prihvati teza da je dijete u ženi samo dio njezinog tijela, a ne “živo biće”; ako se pak radi o živom biću (odnosno, ako je ljudski život tada već počeo), svatko, neovisno o spolu, rasi ili bilo čemu trećemu, ima pravo (i, prema zagovornicima te strane, dužnost) zaštititi taj život.

Valja još prije kraja napomenuti kako takav aktivistički pristup vuče raspravu samo na tu ideološku razinu, zanemarujući pritom da postoje i drugi praktični argumenti koji se mogu uzeti u obzir; primjerice, ako bismo slijedili načelo supsidijarnosti, mogli bismo zaključiti kako je bolje da se tako nabijene i isključujuće ideološke teme donose na nižoj razini od one državne jer se time direktnije provodi želja građana – tada odluku o pobačaju donose predstavnici saveznih vlasti koje su građani iz tih država direktno izabrali kao svoje lokalne predstavnike (pa se, primjerice, neće događati da se ideološke teme “odozgo” nameću saveznim državama koje su inače većinski iz suprotnog tabora).

Budući da je fokus ovog teksta na pristupu temi, a ne na samoj temi – na kraju dana, nastali smo kao stranica kako bismo pokušali podići nivo javne rasprave, potaknuli ljude na usavršavanje svojih argumenata, ali i na to da budu otvoreni za njihovo opovrgavanje, što je i preduvjet približavanja istini – za više o samoj temi pobačaja savjetujemo da pregledate tekstove [Pitanje pobačaja ili koga ćemo danas mrziti] i [O nepravednim borcima protiv nepravde] .”

Izvor :Sapere Aude

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button