Predsjednik SDA Bakir Izetbegović se tako u kampanji otvoreno hvalio time što je godinu dana lažno pregovarao o reformi Izbornog zakona (koja, uzgred, nije zahtjev Hrvata, nego je zahtjev nadležnih sudova prema institucijama države BiH), i tako se pokušavao prikazati “zaštitnikom” i BiH i Bošnjaka. Sad mu takva toksična politika dolazi na naplatu.
Dok se čeka da se na razinama BiH i FBIH formira vlast bez SDA i DF-a, odnosno bez Izetbegovića i Komšića, njihov odani kadar u diplomaciji, veleposlanik BiH pri UN-u, Komšićev Sven Alkalaj odbio je osuditi nasilje koje iranski režim provodi nad vlastitim građanima. Time je Alkalaj pred cijelim svijetom potvrdio ono što svi u BiH svakako znamo: ni SDA ni njihov privjesak DF ne žele europsku i prozapadnu BiH, oni žele BiH u civilizacijskom krugu najrigidnijih islamskih režima poput onih u Kataru, Saudijskoj Arabiji i spomenutom Iranu te diktatorske Turske, piše Jurica Gudelj za dnevnik.ba.
Alkalaj je već pokušao “zavaditi” BiH sa Zapadom u svom sada već legendarnom govoru koji je nedavno održao u UN-u a u kojem je Zapad optužio da “podržava apartheid u BiH” time što je visoki predstavnik Christian Schmidt svojim odlukama onemogućio Bošnjacima da svojim glasovima nameću Hrvatima predstavnike u domovima naroda.
Alkalajevi potezi su u skladu s dugogodišnjim politikama SDA i Bakira Izetbegovića kao i njegovih satelita iz DF-a. Izetbegović se više puta fotografirao u pozi koja je omiljena članovima Muslimanskog bratstva, organizacije koja želi uspostaviti islamsku vlast ali i koja je diljem svijeta označena kao teroristička organizacija.
Pored toga, Izetbegović je prije nekoliko godina išao i u Iran kako bi posjetio obitelji mudžahedina koji su “šehidili” u ratu protiv građana BiH hrvatske i srpske nacionalnosti, dok Izetbegovićeva osobna ministrica vanjskih poslova Bisera Turković redovito obilazi islamske diktature. Naposljetku, Izetbegovićevu viziju “građanske BiH”, po uzoru na “građansku Tursku”, u kojoj postoje građani prvog, drugog i trećeg reda, podržali su Iran i sama Turska te nekolicina europskih ljevičarskih političkih redikula. Nasuprot tomu, BiH kao državu u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda podržavaju sve zemlje regije, ogromna većina europskih zemalja kao i Amerika te Izrael. Dakle, na jednoj strani Turska i Iran, na drugoj Europa, Izrael i Amerika.
Istovremeno, unutar BiH se kraju privodi proces uspostave vlasti na razinama FBiH i BiH te je sasvim izvjesno kako u toj vlasti neće biti ni SDA ni DF-a. Hrvatske stranke su odmah na samom početku jasno i glasno poručile kako nema te kombinacije u kojoj je moguće da zajedno s DF-om tvore bilo što, budući da je stranka Sejde Komšića cijelo svoje djelovanje svela na generiranje mržnje prvenstveno prema građanima BiH Hrvatima, a potom i prema svima ostalima koji ne dijele njihovu neustavnu viziju uređenja države prema kojoj jedan narod treba drugim narodima nametati svoju političku volju.
Već nekoliko godina sarajevski mediji povezani sa SDA, a to je ogromna većina njih od javnih servisa i lokalnih televizija, preko najčitanijih portala u BiH pa sve do opskurnih turskih i vehabijskih listova na bošnjačkom jeziku, generiraju narativ kojem je sukob u samoj srži.
Tako se već godinama unatrag u BiH stvorila atmosfera i narativ prema kojem je svaki dogovor s političkim predstavnicima Hrvata i Srba o bilo čemu “uvod u novi genocid”, “raspad države BiH”, “nestanak Bošnjaka”, “poziv na rat” itd. Već godinama je zbog takvog trovanja praktično nemoguće postići suglasje s bošnjačkom politikom doslovno o bilo čemu.
Predsjednik SDA Bakir Izetbegović se tako u kampanji otvoreno hvalio time što je godinu dana lažno pregovarao o reformi Izbornog zakona (koja, uzgred, nije zahtjev Hrvata, nego je zahtjev nadležnih sudova prema institucijama države BiH), i tako se pokušavao prikazati “zaštitnikom” i BiH i Bošnjaka.
Ipak, izborni rezultati su pokazali kako značajan broj Bošnjaka želi promjenu takve paradigme, kako su siti da ih šaka beskrupuloznih uhljeb-političara dovodi u sukob doslovno sa svim zemljama u regiji, građanima BiH koji nisu Bošnjaci kao i kolektivnim Zapadom.
To je pak označilo zvono za paniku u ranije spomenutim medijima koji svakodnevno pokušavaju stranke “osmorke” prikazati kao izdajnike, kako “Bosne” tako i Bošnjaka jer, eto, “pristaju na dogovor s HDZ-om”.
No, čini se kako im je trud uzaludan. U petak bi HDZ BiH i stranke osmorke trebale potpisati sporazum temeljem kojeg bi se trebala uspostaviti nova vlast na razini BiH i FBiH bez SDA, istinskog trovača međunacionalnih i svih drugih odnosa unutar BiH.
To bi moglo značiti konačno odmrzavanje hrvatsko-bošnjačkih društveno-političkih odnosa koji su danas praktično nepostojeći.
Izgledno je da će potom doći do kakvih-takvih pomaka na euroatlantskom putu BiH kao i da bi se bar malo mogli smanjiti korupcija i nepotizam, barem utoliko što će SDA biti udaljena od javnih proračuna i zajedničkih institucija poput OSA-e, KCUS-a, SIP-a, SIPA-e i drugih; moguće je da dođe i do minimalne dekontaminacije pravosuđa… Ukratko, BiH bi mogla dobiti kakvu-takvu novu priliku.
Alternativa je daljnje potonuće u propast pod kontrolom SDA i njihovih malignih politika pretvaranja BiH u neku vrst begovata.
Stoga treba pozdraviti činjenicu da se vlast pokušava napraviti bez SDA gdje god je to moguće, budući da ta stranka danas ima dobre donose samo s DF-om unutar BiH i s islamističkim režimima u inozemstvu.
