Opet lupetaju besmislice o molitvama na ulicama, ovaj put u Jutarnjem listu, gdje to čini izvjesna Arijana Lekić Fridrih.
Upravo neki dan sam pričao Jerzyju Kwaśniewskom, čelniku poljskog Ordo Iurisa, kako u Hrvatskoj lijevi mediji pišu da njegova organizacija stoji iza molitelja na trgovima hrvatskih gradova. Rekao sam mu kako treba još malo, pa će u lijevo-liberalnim hrvatskim glavama OI biti odgovoran i za klimatske promjene, rat u Ukrajini, i za što još sve ne. Lijepo smo se nasmijali.
Misaona metoda redukcije koju hrvatska ljevica koristi kada analizira fenomene u Crkvu proizlazi iz njihovog dubinskog nerazumijevanja kulturološke i duhovne stvarnosti zajednice katoličkih vjernika. Oni uvijek trebaju nekog dežurnog krivca, nekog materijalističkog demijurga s kojim će objasniti sve ono što ih muči kada je Crkva u pitanju.
Jučer je to bio Opus Dei, danas je to Ordo Iuris, sutra će biti neki novi subjekt, koji će biti tumačen kao neka vrsta mafijaške organizacije koja zlostavlja sve oko sebe.
Ne, poljski Ordo Iuris nema ama baš ništa s moliteljima na hrvatskim, a niti na poljskim trgovima
Ta stupidna teza (koju smo mogli čuti i na utjecajnoj Novoj TV u prilogu utjecajne novinarke), jednostavno nema veze sa stvarnošću i vjerojatno je, osim od već spomenute nesposobnosti dublje analize, krenula i od toga da se čovjek blizak OI Vice Batarelo, eksponirao na ovim molitvama (i time, kao i obično, napravio više štete nego koristi).
Muška krunica, kako ovdje u Poljskoj tu molitvu zovu, jest plod duhovnog rada nekoliko molitvenih zajednica. Jedna od njih zove se Wojownicy Maryi (Marijini Ratnici) i ima svoj “ogranak” u Splitu. I nemaju nikakve veze s Ordo Iuris. To je zajednica koja moli u Splitu, u Zagrebu mole neke druge zajednice, koje nisu povezane s poljskima, i to znam iz prve ruke, nego ih je molitva u PL tek nadahnula.
Kao što sam već pisao, ova duhovna poljsko-hrvatska suradnja koja se događa nema veze ni s kakvim institucijama ili organizacijama. Riječ je o inicijativi vjernika, svećenika i laika, koja je čisti grassroots, gibanje od dolje, i koja je proizašla iz identičnog sensus fidei koji postoji među hrvatskim i poljskim katolicima.
I upravo to plaši naše vrle analitičare i sekulariste, te zato organiziraju noćne pohode (hodanje u mraku, zanimljiva simbolika). Jer pred njima stoje ljudi koje ne mogu kupiti, ne mogu zastrašiti i ne mogu ih natjerati medijskim pritiscima da se ispričavaju zato što vjeruju u Boga i moć molitve. Slobodni su, nenadzirani od bilo koga i odlučni zaštititi svoje obitelji i svoje domovine.
Čista subkultura, rekao bih.
