PROTIV KOGA SE BORILO U DOMOVINSKOM RATU, AKO JE TEMELJ DANAŠNJE BIH IZGRAĐEN U MRKONJIĆ GRADU?
Zasjedanje u Mrkonjić gradu, održano 25. i 26. studenog 1943., rezultiralo je masovnim stradavanjem i stigmatiziranjem Hrvata za vrijeme bivše Jugoslavije. Znamo da se hrvatski politički predstavnici s neskrivenom nostalgijom sjećaju vremena komunizma, ali ipak bi ih se moralo upitati: čemu Domovinski rat, ako nam je toliko dobro bilo za vrijeme Jugoslavije čije obljetnice čestitate? Pod znamenjem iz ZAVNOBIH-a dogodilo se Briševo, Prijedor, Korićanske stijene, Kolibe, itd. gdje je masakrirano i ubijeno više stotina hrvatskih civila. Uostalom dogodio se Vukovar, Škabrnja, i dr. Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara! Ne može se biti ujedno i domoljub i jugonostalgičar.
Temelj današnje BiH, kakva god ona bila, je Domovinski rat. Romantičarska teorija kako su u Mrkonjić gradu udareni temelji državotvornosti BiH koja bi bila „i srpska, i hrvatska i bošnjačka“ nema smisla. Ispada kako mi u BiH poput Amerikanaca koji slave svoje „očeve domovine“, moramo Avdu Humu, Đuru Pucara i ostalu ekipu iz ZAVNOBiH-a slaviti kao očeve BiH domovine. Morali bi slaviti i jednu Olgu Marasović, koja krasi fotografije s govornice koje se uvelike dijele na današnji dan, a koja je direktno odgovorna za brojne likvidacije i mučenja neistomišljenika.
Zasjedanje u Mrkonjić gradu je učinjeno u okolnostima i vremenu koje je za cilj imalo kreirati zajednicu naroda i narodnosti Jugoslavije i imalo je Jugoslaviju kao primarni cilj i naglasak, nikako BiH. Cilj ljudi okupljenih oko ZAVNOBiH-a je bio kreirati komunističku partiju i uređenje države po uzoru na Sovjetski savez, po Staljinovom modelu, glorificirajući uspjehe Crvene armije. Nikakva humanističko romantičarska vizija ujedinjene svenarodne Bosne i Hercegovine. Za Hrvate je ZAVNOBIH imao posebno tragičnu posljedicu. Naime, kao što stoji i u zapisniku za zasjedanja „dotući ustaštvo zapadne Hercegovine“ rezultiralo je masovnim ubojstvima civila, među kojima i 66 hercegovačkih franjevaca, kao i odvođenje žena i djece iz cijele Hercegovine na Križni put.
Ono što danas u moramo raditi jeste težiti izgradnji istinske BiH koja će biti i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, ali na temeljima istine i istinske ustavnopravne jednakosti sviju koji žive u BiH, ne na temeljima propale jugonostalgičarske ideje. U protivnom, jednako kao što je propala ta ideja, propast će i ova nazovi državničko bosansko-hercegovačka. Sve ono što je utemeljeno na lažima, nije duga vijeka.
Slaven Raguž
crodex.net
