Časna sestra Danka Ana Jurčević je bila povratnica u Kakanj. Bila je to 1996. godina.Vjerovala je jamstvima Daytona, Aneksu o sigurnom povratku, donosi poskok.info.
Nakon njenog ubojstva povratak u etnički očišćeni Kakanj je stao. Poruka je poslana.
Poruka o tome što je čije.
U Kaknju je proveden potpun genocid nad srpskim i hrvatskim stanovništvom. To je danas SDA grad.
Hrvatski političari u BIH rijetko spominju i Danku i Grabovicu.
Rijetko išta spominju. 3500 KM mjesečno košta hrvatska politička šutnja.
Trude se ispasti politički korektni na FTV-u.
Televiziji koju uređuje učenik terorista Handala. Džemal Šabić.
Nikada ga nisu niti pokušali smijeniti. Niti njega niti Zvonimira Jukića. Iako je FTV u vlasništvu Federalnog Parlamenta.
Na FTV, televiziji terorizma, nećete vidjeti nikada niti jedan prilog o pokojnoj Danki Ani Jurčević.
HDZ je, kaže, protiv terorizma, a gostuju u toj i takvoj TV kući.
I šute o Danki.
I o Grabovici šute.
Grabovica je mjesto najgoreg zločina prošlog rata. Mjesto prešućenog genocida. Neka se ne ljute Srebrenčani, suosjećamo iskreno s njima, ali Grabovčani bi se danas mijenjali da im je tog dana u selo ušao Ratko. A ne Zulfikar.
Pokoja položena svijeća, malo cvijeća, rečenica sa sintagmom “na jedan poseban način” i to su naše borbe za naše pravo na našu kulturu sjećanja.
I to je to. To su Hrvati u BIH. Narod koji vode beta i gama muškarci.
Oni Hrvati iz BIH imaju svoj Ured u ZG, za svoje potrebe. Ako vam nešto treba iz tog ureda, ne tražite.
I to je podijeljeno među političarima.
Počivaj u miru sestro Danka. Mučenice naša.
Tamo gdje jesi, vjerojatno je dostojanstvenije.
