Livno se i ove godine prisjeća ratnih događanja kojima su utkani temelji slobode hrvatskog naroda te svečano obilježava 32. obljetnicu obrane Livna i livanjskog kraja.
Za obranu šireg područja Livna bili su zaduženi legendarni generali Ante Roso koji je kasnije zapovjedništvo prepustio Anti Gotovinui koji je ’92. postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.
Obranu Livna preuzeo je uoči srpskog napada zapovjednik Specijalnih postrojbi GS HV, general bojnik Ante Roso s kojim je stigla skupina pripadnika postrojbe. Dvojica od njih, rodom iz Livna, Jure Granić i Ferdo Sučić postavljeni su za zapovjednike obrane Donjih Rujana i Čelebića. Roso je stigao vjerojatno 12. travnja 1992. jer je istoga dana poslao izvješće koje nije konkretno adresirano, premda se može pretpostaviti da je pisano za Matu Bobana, predsjednika HZ HB.
Po njegovu izvješću logističko stanje u Livnu bilo je katastrofalno, dominantno oružje bila je puška M-48, a automatskog oružja bilo je u malim količinama. Protuzračna obrana imala je dva prijenosna raketna sustava S-M2 sa šest raketa. Topništva i protuoklopnih sredstava nije uopće bilo, a potpora se sastojala od šest minobacača 120 mm i osam minobacača 82 mm. Roso je tražio žurnu pomoć zbog procjene da u neposrednom okruženju JNA raspolaže sa 64 tenka i s drugim oklopnim vozilima. Roso je istoga dana pozvao iz Zagreba pukovnika Antu Gotovinu iz Specijalnih postrojbi GS HV, da sa sobom dovede koliko može vojnika s opremom i oružjem “koji su već bili u borbama (ako je moguće)”. Također je tražio topništvo za potporu, protuzračne topove i sredstva veze.Roso je iz Tomislavgrada 12. travnja povukao bojnu Knez Tomislav i prebacio je u selo Ljubunčić. Bojna je bila u sastavu Specijalnih postrojbi GS HV, domicilno iz Zadra i imala je oko 120 vojnika.45 Istoga su dana po Rosinoj zapovijedi dijelovi bojne u osnivanju Knez Branimir iz Posušja, Širokog Brijega i Ljubuškog dovedeni i smješteni u selu Priluka na raskrižju prometnica od Livna prema Glamoču i Bosanskom Grahovu.
Dana 13. travnja 1992. napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između Livna i Glamoča započela je bitka za Livno. Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve.
Ostvarenje tih planova dovelo bi u vrlo tešku situaciju cijelu Dalmaciju i grad Split, a u gotovo bezizlaznu Hrvate Hercegovine i središnje Bosne koji bi se našli potpuno odsječeni od matičnog naroda prepušteni brutalnosti srpske vojske.
Uloga livanjske bojišnice u proljeće 1992. bila je od strateške važnosti jer su na tom području hrvatske snage (lokalni dobrovoljci okupljeni u HVO-u i HOS-u) uspjele zaustaviti snažan napad velikosrpskih snaga te obraniti Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih hrvatskih područja.
Jednako tako, događaji na livanjskoj bojišnici pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju.
Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. kada je srpska vojske počela gubiti osvojena područja.
Napad JNA išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio zloglasni pukovnik Lisica.
Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su im oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika. Lisica prešućuje gubitke. On piše u svojoj knjizi „Komandant po potrebi“ nekonkretno i po principu da uspjehe pripisuje sebi, a neuspjehe podređenim časnicima. Na samom sektoru Korićine napad su odbili pripadnici I SHUB-a (svehrvatska udarna bojna) 4. gardijske brigade “Pauci” predvođeni Argentincem te skupina HOS-ovaca iz Dalmacije s kojima je bio i Irac Tom Crowley.
Stvarni cilj tzv. JNA i srpskih snaga bio je nakon zauzimanja Livna Hrvatsku presjeći kod Splita i Makarske, a Hrvate u Hercegovini te središnjoj Bosni obrambeno dovesti u nemoguću poziciju. Ova je, međutim, operacija bila zaokret te i uvod u Lipanjske zore koje su se dogodile samo mjesec i pol dana poslije u južnom dijelu BiH. Te operacije bile su odskočna daska za pobjedonosni niz 1995. godine.
Za obranu šireg područja Livna bio je zadužen legendarni Ante Gotovina koji je ’92. bio postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.
Pročitajte više ovdje.
